Globalno zagrijavanje i (ne)ekonomičnost naših skijališta

 

KLIMATSKE PROMJENE
 

Srednja godišnja temperatura na Bjelašnici je u zadnjih stotinu godinu porasla za skoro puna dva stepena! 
(0,3 stepen Celziusa je desetogodišnji prosjek srednje godišnje temperature u periodu 1904.-1913., 2,1 stepen Celziusa je desetogodišnji prosjek srednje godišnje temperature u periodu 2007.-2016.), uz dramatično ubrzanje porasta prosječne godišnje temperature u posljednjih 15 godina!

Rast srednje godišnje temperature na Bjelašnici
Period 1900-1913. 1961-1990. 2007-2016.
Srednja temperatura (0C) 0,3 1,2 2,1

Ukoliko se projekcije rasta temperature usred globalnog zagrijavanja pokažu tačnim, svega šest gradova-domaćina Zimskih olimpijskih igara će do kraja stoljeća imati klimu dovoljno hladnu da bez problema mogu ponovo ugostiti Zimske olimpijske igre.

Čak i po konzervativnim projekcijama promjene klime, svega 11 od 19 gradova će biti u stanju da ugosti Olimpijske igre tokom sljedećih nekoliko decenija, zaključak je studije koju su radili Univerzitet iz Waterlooa (Kanada) i Management Center-a iz Insbruka (Austrija).

Sarajevo je u riskantnoj skupini već 2050., a s obzirom kako izgledaju zime u posljednjih 10 godina, vjerovatno i puno ranije.
 

Jahorina - investicijama do gubitaka
 

Skijališta na sarajevskim olimpijskim planinama nikada nisu imale neke odlične poslovne rezultate, no zadnjih godina poslovanje oba ski centra je na rubu katastrofe. Prema izvještajima iz 2016. godine, Olimpijski centar "Jahorina" je bio u gubicima 16 miliona, ZOI 84 skoro13 miliona maraka.

Olimpijski centar Jahorina je pozitivno poslovao sve do 2011., kada su počeli pristizati troškovi investiranja koje je za posljedicu imalo samo nove dugove. Vlada Republike Srpske je u vremenu od 2008. do 2012. u razvoj Ski centra Jahorina uložila ukupno 41 milion KM. Kupljena su tri šestosjeda, nekoliko mašina za uređivanje staza, osniježen je dio staza ...

Međutim, umjesto procvata, desilo se suprotno, skijalište zapada u sve veće dugove. Uoči sezone 2014/15 radnicima se dugovalo 10 plata!

Prije svega, od zadnjih deset ski sezona, čak četiri su propale zbog nedostatka snijega!
Po međunarodno prihvaćenoj definiciji, skijaški centar se smatra 'snježno pouzdanim' ukoliko je u 7 od 10 zima, za skijanje dostupan sloj snijega od barem 30 do 50 cm, u trajanju od najmanje 100 dana između 1. decembra i 15. aprila (Abegg, 1996.)

Deset godina kasnije, postalo je jasno da tzv. stacionarni gosti neće doći u većem broju na planine koje su već stekle 'ugled' destinacija sa neizvjesnim skijanjem, dok je broj domaćih skijaša nedovoljan da u većoj mjeri popuni i opravda narasle kapacitete.

Pored toga, u OC "Jahorina" su zaključili da je nečija megalomanska ideja o kupovini čak tri šestosjeda bila greška. U izvještaju OC Jahorina iz 2014. godine piše "Još jedan pokazatelj da se nije vodilo računa prilikom investicija je i taj što imamo veliki problem kada je magla, jak vjetar koji ne dozvoljavaju da ti šestosjedi rade. Znamo da je takvih dana u sezoni skoro 40 procenata i da u tom period može da radi samo stari lift na Poljicama koji može izbaciti dvadesetak skijaša na sat, a na stazi koja je veoma kratka. 
Sve nam to govori da je prvo trebalo da se investira u liftove koji su stari i dotrajali, a nakon toga umjesto predimenzioniranih šestojeda postaviti četverosjede ili trosjede koji dosta manje koštaju u odnosu na šestosjede. Poredenja radi Kopaonik koji ima duplo više staza od Jahorine, a nema ugrađene šestosjede, nego četverosjede, a još jedan pokazatelj, a to je "Master plan" nigdje nije definisao da se ugraduju predimenzionirani šestosjedi."

Čak i u najboljoj sezoni Jahorine, 2014/15 broj skijaša je porastao za svega četvrtinu u odnosu na 2007., uz ukupnu zaradu koja je bila čak i niža. (bili su prinuđeni sniziti cijene sezonskih karata za one koje su kupili karte prethodne sezone, koja je propala zbog nedostatka snijega).

Zarada je stagnirala, troškovi su dramatično porasli jer je uz troškove amortizacije, valjalo otplaćivati i kredite za opremu, a novi skijaši su stigli daleko ispod očekivanog broja.
 

Bjelašnica - ponavljanje grešaka sa Jahorine
 

To sve nije spriječilo Vladu sarajevskog kantona da ovih dana svečano otvori radove na izgradnji novog šestosjeda i četverosjeda na Bjelašnici.

Na Bjelašnici je u vremenu poslije rata još teža situacija. U ratu je razrušena kompletna infrastruktura skijališta i nikada poslije nije dovedena na predratni nivo. Mala posjeta i prevelik broj zaposlenih, uz nekoliko propalih sezona uzrokovanih klimatskim promjenama, neki su od razloga što Ski centar "Bjelašnica", koji posluje u sklopu kantonalnog preduzeća ZOI 84, nikada nakon rata nije poslovao pozitivno.
Svi razlozi koji su doveli do neuspjeha novog investiranja na Jahorini, vrijede i u primjeru Bjelašnice. Investicija u nove žičare i snježne topove je teška čak 16 miliona KM, a da prethodno uopće nije urađena studija izvodljivosti i opravdanosti projekta!

Brojni su napisi u medijima zadnjih godina koji su opisivali teško stanje u koje je zapao OC Jahorina, tako da su vrlo male šanse da Vladi Kantona nije bilo jasno u kakvu se avanturu upuštaju.

Racionalizacija je veoma popularna riječ ovih dana u Kantonu Sarajevo, ali samo kad treba zatvarati škole i zdravstvene ustanove.

Ipak, neki kratkoročni politički poeni će definitivno biti zabilježeni, graditelji novih apartmana u Babinom dolu, čija je izgradnja upravo pri kraju, lakše će i skuplje prodati svoje nove apartmane, komercijalna banka čijim se kreditom ovo u najvećoj mjeri finansira bit će nagrađena izdašnim kamatama, no ova investicija vodi preduzeće ZOI '84 u još veće dugove.

To je način na koji se kod nas sve radi - umjesto brižljivog i detaljnog planiranja prostora, sve se svodi na ispunjavanje želja interesnih grupa i tajkunskih lobija.
 

Propuštena prilika
 

Širom svijeta zimski centri muku muče sa nedostatkom snijega, klimatske promjene uzimaju svoj danak. Ipak, mnogi  uspjeli preživjeti tako što su uspjeli kreirati dovoljno zanimljivih sadržaja i tokom dijela godine kada nema snijega. I Bjelašnica i Jahorina su po odredbama prostornih planova entiteta definisani kao zaštićena područja. Proglašenje prostora zaštićenim bi vodilo kreiranju mnogih novih prilika za razvoj i novih radnih mjesta, kao što je to slučaj širom svijeta.

Nažalost, do zaštite ovih prostora nikada nije došlo, u čemu je graditeljski lobi odigrao bitnu ulogu. U saradnji sa korumpiranim ekspoziturama unutar raznih nivoa vlasti, uspješno su spriječili sve dosadašnje pokušaje da se ovi vrijedni i jedinstveni prostori stave pod zaštitu.

Od 2003., kada je krenula poslijeratna eksplozija gradnje na našim planinama, gradi se bez plana i reda, često i bez dozvole. Zimi, snijeg sakrije mnoge greške, no kada ga nema, to postaju mjesta na koja ljubitelji prirode, koji su najveća potencijalna skupina posjetilaca ovih nekad lijepih planina, nerado odlaze.

Uskoro, kada skijališta potpuno bankrotiraju i opuste, gore će ostati samo prazne ljušture avetinjskih naselja.

 

 

 

Eko akcija
17/04/2017