Incident od prije nekoliko dana, ispuštanje zagađujućih materija u rijeku iz još uvijek nepoznatog izvora, nakon kojeg su vode Une na dijelu toka od Bihaća do Novog postale nezapamćeno mutne i smeđe, pokazuje da smo vrlo blizu tačke nakon koje više nema povratka. Nastavi li se ovo uništavanje rijeke, i to ovim tempom, Una za koju godinu neće biti una – jedna i jedina, nego samo još jedna od prljavih i polumrtvih rijeka Evrope.
U zadnjih deset godina dva puta su se pojavili projekti izgradnje malih hidroelektrana na području Nacionalnog parka Una – pogubna izgradnja spriječena je samo pobunom i protestima krajiškog naroda.
Prečišćavanje otpadnih voda u Bihaću jedva da radi – svega osam godina nakon što je kolektor pušten u rad. Prečišćavanja otpadnih voda drugih naselja uz Unu – nema. Obalama rijeke, koje su opće javno dobro, nije moguće pristupiti kilometrima, jer se bjesomučno betoniraju i nezakonito ograđuju. Rijeka se na taj način praktično privatizuje. Svakodnevno niču i ugostiteljski objekti i objekti turističkog smještaja unutar pojasa vodnog dobra, gdje takve gradnje nipošto ne bi smjelo biti. Više nema slapa ni brzaka na rijeci da na njemu nije izgrađena kafana, restoran, turistički objekat. Otpadne vode svih tih objekata bez ikakvog prečišćavanja završavaju u rijeci. Kontrola rada industrijskih zagađivača je površna i neučinkovita.
Apsolutno je pod moranje da se hitno donese plan za odbranu Une, rijeke jedinstvene na svijetu.
Plan za odbranu ove jedinstvene rijeke ne može biti na nivou jedne opštine, grada ili kantona. Pa čak ni jedne države. Ali s neke tačke se mora krenuti.
S obzirom na to da se zadnji katastrofalni incident desio na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Unsko-sanskog kantona, pozivamo:
Nasihu Pozder, ministricu okoliša i turizma FBiH, i
Kemala Hrnjića, ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH

da sazovu

VELIKO OTVORENO SAVJETOVANJE ZA UNU

Savjetovanje treba da okupi sve načelnike mjesta uz Unu (iz BiH i R. Hrvatske) te predsjedavajuće opštinskih vijeća i skupština tih naselja, sve ustanove (na svim nivoima vlasti u BiH i R. Hrvatskoj) nadležne za zaštitu okoliša i kvalitet voda, nevladine organizacije unskog priobalja i one širom BiH koje se bave zaštitom okoliša, naročito rijeka i vode.
Cilj savjetovanja mora bit izrada svebuhvatnog Plana akcije za rijeku Unu – sa srednjoročnim i dugoročnim mjerama aktivne, učinkovite i progresivne zaštite, u svrhu očuvanja rijeke Une kao svjetske prirodne baštine i života unskih zajednica, kako ljudskih tako i zajednica drugih živih bića.
Savjetovanje mora voditi mobilizaciji stručne pomoći i resursa unutar države, na svim nivoima, uz angažovanje stručne pomoći iz međunarodnih krugova. Potrebno je strogo je postrožiti primjenu postojećih zakona i radikalno preustrojiti sve institucije čiji nerad devastira i Unu i druge dragocjene bh. rijeke.
Bitnije od svega, mora se otpočet kontinuirani proces lokalnih savjetovanja u vidu javnih narodnih zborova, u svim priobalnim naseljima, jer teret posljedica uništavanja rijeke nose upravo zajednice i grupe koje su dosad bile njena jedina istinska zaštita.

Pozivamo ministricu Pozder i ministra Hrnjića da u najkraćem mogućem roku pokrenu organizovanje pomenutog savjetovanja, a da u međuvremenu traže proglašenje vanrednog stanja u institucijama Unsko-sanskom kantona i njegovih lokalnih zajednica nadležnih za brigu o našoj najvažnijoj rijeci.
Ako su prije godinu dana mogli hitno i oštro reagovati protiv gradnje male hidroelektrane na izvoru Une na teritoriju Republike Hrvatske, nadamo se da će barem istu dozu brige i hitnosti iskazati sada, kada je ugrožena Una na teritoriju koji pripada Federaciji BiH za koji su itekako nadležni.