region

Climate instability: Basic concepts and the situation in Bosnia and Herzegovina

The natural balance of gases in the atmosphere has been significantly alerted by anthropogenic activities during the last two hundred years.  The consequence of this process is a global temperature increase with all the related effects on climate and human health.  International efforts to reduce concentrations of harmful gases in the atmosphere have been concretized in the Kyoto Protocol, which is an amendment to the UN Framework Convention on Climate Change. Bosnia and Herzegovina, as well as all countries in the SEE region, is a signatory of this Protocol but facing numerous difficulties in its implementation. 

Okvirni akcioni plan za prilagođavanje regiona Jugoistočne Evrope klimatskim promjenama

U novembru 2008. godine u Sarajevu je održana ministarska konferencija o suočavanju regiona sa klimatskim promjenama, a u okviru Regionalnog vijeća za saradnju (Regional Cooperation Council - RCC).

Klimatske promjene i biodiverzitet u Jugoistočnoj Evropi

Regionalni centar za životnu sredinu (Regional Environmental Centre for Central and Eastern Europe - REC) i Evropski centar za zaštitu prirode (European Centre for Nature Conservation - ECNC) objavili su 2008.

Zelena akcija / FoE Croatia pridružuje se međunarodnoj potpori Ivi Luciću

PODRŠKA ZA ŠPILJU VJETERNICU  

Zelena akcija / FoE Croatia pridružuje se međunarodnoj potpori Ivi Luciću, predsjedniku speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje iz BIH u nastojanjima da zaštite špilju Vjetrenicu u Popovom Polju, zaleđu Dubrovnika.

Špilja je ugrožena mogućim lošim uređenjem za turističke posjete (izgradnja staze, instalacija za osvjetljenje) bez prethodnog savjetovanja s ovlaštenim ljudima i institucijama, crpljenje vode iz špilje ili iz izvora Lukavac, te  radom obližnjeg kamenoloma.

Vjetrenica i Popovo polje uvršteni  su u Smaragdnu mrežu područja od posebnog značaja za zaštitu u Europi, te je Akademija nauka i umjetnosti BiH predložila osnivanje Višenamjenskog centra za krš Vjetrenica - Popovo polje u Zavali.

Kako je ovo područje od međunarodnog značaja za zaštitu prirode i krških ekosustava, a nalazi se u zaleđu Dubrovnika smatramo kako je neophodno da se i hrvatska javnost pridruži apelu za njenu zaštitu. Stoga pozivamo građane da podrže zaštitare potpisujući on-line peticiju na:  

http://www.ekoakcija.com/content/peticija-za-zastitu-vjetrenice


U Srbiji uskoro zabrana plastičnih kesa?

Kako piše nedeljni „Blic”, Ministarstvo zaštite životne sredine i prostornog planiranja predložiće zakon kojim će biti zabranjena proizvodnja plastičnih kesa i podsticana proizvodnja biorazgradive proizvodnje.
U Bosni i Hercegovini još uvijek nema nikakvih naznaka da će se bilo koje od mnogobrojnih nadležnih državnih, entitetskih ili kantonalnih ministarstava početi miješati u svoj posao.



„Cilj nam je da se u svim prodavnicama i supermarketima umesto plastičnih koriste papirne kese koje se mogu upotrebljavati i više puta. Proizvodnja i uvoz svih polietilenskih kesa debljine ispod 14 mikrona biće zabranjena, a istovremeno ćemo pomoći da što pre počne proizvodnja biorazgradivih kesa, koje nisu pretnja po životnu sredinu”, prenosi Blic izjavu Olivera Dulića, ministra zaštite životne sredine i prostornog planiranja.

 

Kese se mogu koristiti i u kreativne svrhe

Da se kese mogu iskoristiti i na druge načine pokazala je nedavna radionica mlade beogradske umetnice Vakide Ramujkić u Centru za kulturnu dekontaminaciju.

Od starih kesa moguće je tehnikom fundiranja (uz pomoć peglanja preko polumasnog papira) od više starih kesa napraviti novu kesu, podmetač, stolnjak... Kese je moguće i heklati, tkati - u CZKD se mogla videti i torba za laptop izrađena od plastičnih kesa, te sandale...


Blic piše da se u Srbiji mesečno potroši oko 200 miliona plastičnih kesa „tregeruša”, čija reciklaža je skupa i teško izvodljiva. Podaci su alarmantni i za svet. Prema procenama američkog Zavoda za zaštitu okoline, u celom svetu se godišnje baci između 500 i 1.000 milijardi plastičnih kesa, od čega se reciklira samo jedan odsto njih. Da bi se dobio kilogram polietilena, termoplastike koja se dobija preradom nafte, potrebno je da se u atmosferu ispusti oko dva kilograma ugljen-dioksida. Polietilen se na svetlosti razgrađuje u manje, otrovnije petropolimere koji truju zemlju i vodu.

Prema predlogu Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, dalje navodi Blic, predviđeno je oporezivanje uvoza i proizvodnje plastičnih kesa, čime bi se subvencionisala proizvodnja papirnih kesa. Proizvođači papirnih kesa dobijaće sredstva iz Nacionalnog fonda za razvoj.

„Građane će prelazak Srbije na proizvodnju biorazgradivih kesa koštati samo par dinara mesečno, što nije veliki iznos ako uzmemo u obzir da time čuvaju svoju okolinu”, kaže Dulić, koji najavljuje sankcije prema onima koji ne budu proizvodili biorazgradive kese.

Blic navodi da su u Ministarstvu zaštite čak razmišljali o proizvodnji platnenih kesa, ali da se došlo do zaključka da je trenutno najekonomičnije proizvoditi biorazgradive papirne kese. „Svi veliki trgovački lanci u Srbiji treba da se uključe i pomognu akciju Očistimo Srbiju, tako što će iz svojih prodavnica izbaciti plastične, a uvesti papirne kese. Tim primerom oni će podići ekološku svest građana u čitavoj zemlji”, zaključuje Dulić.

Prelazni period od zabrane proizvodnje plastičnih do početka proizvodnje biorazgradivih kesa trajaće nekoliko meseci, navodi Blic.


Bh. kraška polja kao dio regionalnog parka

U Trilju je održana radionica vezana za održivo upravljanje i zaštitu vodnog područja rijeke Cetine i njenog sliva. Organizatori su bili WWF, Euronatur i Zelena akcija Hrvatske, a sudionici predstavnici ekoloških i drugih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirode u Hrvatskoj i BiH.

Mato Gotovac iz WWF MedPO i Borut Štumberger iz Euronatura akcenat su stavili na kraška polja sa bh. strane, posebno na Livanjsko, Duvanjsko i Bosanskograhovsko koja graniče sa Dalmacijom i čije se vode slijevaju u Cetinu.

Zaključeno je kako bi valjalo oformiti i agenciju i institut za proučavanje i zaštitu dinarsko-cetinskog regiona uz nagovještaj eventualnog osnivanja zaštićenog parka prirode u ovoj regiji uz neophodnu međudržavnu i regionalnu saradnju.

Inače, bh. kraška polja su najočuvaniji kraški krajolik na svijetu, posebno Livanjsko polje, kao najveće kraško polje, na kojem je i najveće tresetište na Balkanu.

Recikliranje "samo" 10 posto otpada

U situaciji kada niti jedna gradska sredina u BiH ne uspijeva reciklirati čak ni jedan procenat otpada, dok mnoge gradske, a pogotovo seoske sredine u BiH uopšte nemaju sistem prikupljanja i odlaganja otpada, priča iz susjedne Hrvatske izgleda kao nedostižni san. 


Ekološka scena možda je najživlji dio nevladinog sektora u Hrvatskoj. «Zelena akcija» je najveća ekološka udruga u Hrvatskoj, a jedno od pitanja kojima se najviše bave je – zbrinjavanje otpada.
Dosta toga je napravljeno, ali mnogo toga je još ostalo za napraviti, ocjena je iz prošlogodišnjeg izvješća Europske komisije o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, a to je ocjena s kojom se slaže i većina ekoloških aktivista. Za naš radio govori predsjednik «Zelene akcije» Tomislav Tomašević:

«Do sada je sanirano ili zatvoreno samo 28 od 234 legalna odlagališta otpada i 217 od 512 ilegalnih odlagališta otpada. Znači, što se tiče legalnih, imamo još osam puta toliko posla, a što se tiče ilegalnih, imamo još duplo toliko. Imamo 160 000 kontejnera za miješani otpad, a samo 40.000 kontejnera za sortirani otpad. Znači, omjer je 4:1 u korist kontejnera za miješani otpad, a trebalo bi biti obrnuto. A jedan od najbitnijih podataka je da Hrvatska reciklira samo 10 posto svog otpada, što se može usporediti sa nekim zemljama Evropske unije, medjutim prosjek EU je 27 posto.»
Aktivist «Zelene akcije» i voditelj programa otpada Marijan Galović, za naš radio objašnjava što konkretno znači selektivno prikupljanje otpada od vrata do vrata:

«To znači da kraj svake kante za miješani otpad mora stajati jedna kanta za recikliranje. U prvoj fazi neka to budu laki reciklirajući materijali, koji se kasnije, na nekakvoj traci u industrijskom postrojenju, mogu razdvojiti. U sljedećoj fazi bi to bilo i dodavanje kontejnera za mokri otpad, odnosno za biološki razgradivi otpad, koji se sa izgradnjom nove kompostane može pravilno tretirati i vratiti u zemlju.»

 Cijena izvoza i pohranjivanja opasnog otpada negdje gdje za to postoje uvjeti – primjerice u Njemačku – je 500 do 700 eura po toni otpada. Možda je to razlog što ni nakon četiri godine nije sanirano nekoliko stotina tona opasnog pepela nakon požara u kojem je u potpunosti izgorjela spalionica opasnog otpada na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac, podsjeća Tomislav Tomašević:
«Otpad na Jakuševcu je još uvijek neadekvatno zbrinut, iako je riječ o opasnom otpadu, koji bi prema zakonu trebao biti izvezen u adekvatno skladište, primjerice u Njemačku, gdje za to postoje uvjeti. Tu se grad Zagreb spori sa jednom tvrtkom. Medjutim, pošto je prošlo već četiri godine od požara, u takvim situacijama zakon jasno definira odgovornost ministarstva da otpad zbrine, a zatim da isporuči račun onome ko se kasnije u sudskom sporu, koji će ko zna koliko dugo trajati, pokaže odgovornim.»
Zlatko Milanović u zagrebačkim javnim službama zastupa ZGOS – Zbrinjavanje gradskog otpada. Zagrebačko odlagalište otpada Jakuševac monstrum je koji je saniran, ali i dalje se radi o brdu visokom preko 50 metara, a ispod travnatog pokrova nalazi se preko 10 milijuna tona smeća. Građevinski otpad bio je upotrebljen za saniranje samog Jakuševca, na odlagalištu radi kompostana, a Milanović za naš radio kaže kako su od smeća uspjeli dobiti i upotrebljivu energiju:

«Na samom odlagalištu, pošto tu odlažemo neobradjeni otpad, dobivamo otprilike dva megavata električne energije odnosno odlagališnog plina. Odlažemo neobradjeni otpad, koji se onda ravnomjerno razgradjuje i pretvara u deponijski plin, koji mi zovemo odlagališni plin, od kojeg onda proizvodimo struju za otprilike 800 ljudi.»

 Gradske vlasti problem otpada u Zagrebu planiraju riješiti spalionicom. Zlatko Milanović:

«Moje je mišljenje da ono što rade razvijeni i veliki trebamo raditi i mi. Oni u ovom trenutku rade spalionice. Spalionica mora prestati sa radom za 15-20 godina i pretvoriti se u sustav reciklaže. Ali danas je spalionica bolje rješenje od odlagališta.»

Ekolozi su oštro protiv. Aktivist «Zelene akcije» Marijan Galović:

«Spalionica je najskuplje, najštetnije i ekološki najneprihvatljivije rješenje, za okoliš, za životnje i za gradjane, općenito za sve.»


Krupni kapital i pravna država

Hrvatske inspekcijske službe su uspjele da spriječe dalji rad tvornice u danskom vlasništvu koja je zagađivala okolinu.
Kako bi slična priča završila u BiH, nije potrebno ni pretpostavljati.



Inspekcijske službe privremeno su zbog zagađivanja zabranile rad jedne tvornice u Istri u vlasništvu Danaca. Par dana kasnije u hrvatski MIP stiže pismo visokog dužnosnika Europske komisije, slučajno Danca, u kojem stoji da ovaj potez hrvatskih vlasti može utjecati na pravnu sigurnost.

Pritisak krupnog kapitala, a ne novi problem između Hrvatske i Europske komisije, tako bi se moglo nazvati skandal oko tvornice kamene vune „Rockwool“, koju su danski investitori izgradili u Istri. A priča je uzbudljiva kao „krimić“!

Prvo je tadašnji HDZ-ov ministar gospodarstva danskom investitoru – bez znanja nadležne državne Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja – odobrio 17 milijuna eura raznih povlastica, uključujući tu i izgradnju trafostanice za tvornicu „tešku“ dva i po milijuna eura, također od novca poreznih obveznika. Onda je izrađena studija utjecaja na okoliš koja je ustvrdila da izgradnja tvornice kamene vune „Rockwool“ u općini Kršan usred najplodnijih polja i farmi središnje Istre neće štetno utjecati na okoliš. Tvornica je na kraju izgrađena, međutim već prva mjerenja u probnoj proizvodnji pokazala su da količina štetnih tvari prelazi dopuštene vrijednosti. Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja je izišla na teren i zabranila probni rad dok se nedostaci ne uklone. Dodatno, inspekcija je ustanovila da su Danci – da bi prikrili zagađenje – krivo baždarili mjerne uređaje u tvornici, a cijev za odvod jedne vrste štetnih stvari spojili na dimnjak, umjesto da plate saniranje tog otpada.
Vjeran Piršić iz udruge „Eko Kvarner“:
„Kao slučajno su krivo baždarili instrumente. I slično kao u legendarnom slučaju u Karlovcu, sproveli su cijev u dimnjak da ne bi imali troškove čišćenja.“
Karlovački slučaj što ga spominje Piršić je – podsjetimo – prolaznik koji je umro od isparavanja kemikalija iz potoka u koji je pivovara u vlasništvi „Heinekena“ ispuštala otpad, umjesto da plate njegovo saniranje.
Prišić pita – kakvi su to dvostruki standardi, jer Danci kod svoje kuće ne bi dopustili da se štetni otpad ispušta u zrak ili vodu, a instrumentikrivo podešavaju?!
Međutim, na inspekcijsku zabranu stiže reakcija sa neočekivane adrese! Christian Danielsson, v.d. direktor Opće uprave za proširenje Europske komisije, šalje pismo u kojem upozorava na zainteresiranost investitora za iznalaženjem „brzog rješenja“ za „Rockwool“, te iznosi mišljenje kako bi zaustavljanje jedne od najvećih greenfield investicija moglo negativno utjecati na pravnu sigurnost investitora, čemu se posebna važnost pridaje u pregovorima o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Danielsson, slučajno po nacionalnosti Danac, vodi u Komisiji Hrvatsku, Tursku i Makedoniju.
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, Ivo Banac, najavljuje da će se zajedno sa ekolozima boriti protiv ove – čini se – vrlo štetne investicije:
„To ne može biti normalno da nas kritiziraju kad radimo zapravo ispravno.“
Pismo je iz Ministarstva vanjskih poslova proslijeđeno Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, koje je odgovorilo visokom dužnosniku Europske komisije, kaže za naš radio glasnogovornica Ministarstva, Kata Gojević:
„U našem odgovoru stoji koje sve obaveze i uvjete mora tvrtka udovoljiti, po hrvatskim zakonima, da bi mogla nastaviti s probnim radom.“
Ministarstvo se, dakle, nije uplašilo „teške artiljerije“ iz Bruxellesa – danski investitori moraju poštivati zakone i ekološke standarde. U Istri suogorčeni zbog ovog pisma iz „europske vlade“ i nazivaju to – pritiskom krupnog kapitala. Za naš radio govori predsjednik Istarskog odbora za referendum, Bruno Poropat:
„Krupni kapital je ovdje dobio pomoć iz najviših vrhova Evrope. Oni na nas vrše pritisak da se takva prljavština ovdje na našim prostorima definitivno može staviti u pogon.“
Je li to novi problem u odnosima Hrvatske i Europske unije i komisije, koji će usporiti hrvatske pregovore o priključenju? Nije, procjenjuje bivši ministar europskih integracija, socijaldemokrat Neven Mimica. Hrvatsku, osim vlastitih problema, usporavaju jedino Slovenci:
„Ne mislim da Evropska komisija ili Vijeće EU (zemlje članice u cjelini) imaju nekakav plan posebnog pritiska na Hrvatsku u raznim oblastima. Ali što se tiče trenutno predsjedavajuće države Vijeća EU, mislim da je tu poprilično na djelu gotovo zlouporaba funkcije predsjedavajućeg.“

(Ne)ekološka Crna Gora

Crna Gora je uspjela zaštititi oko 7% svoje teritorije, što u poređenju sa 0.5% koliko je zaštićeno u BiH, izgleda kao fantastičan uspjeh. Ipak, tamošnji ekolozi misle da je i takvo stanje daleko od zadovoljavajućeg.

Intervju sa ornitologom Darkom Saveljićem (prenesen sa RFE), govori o problemima vezanim za zaštitu životne sredine u Crnoj Gori.


RSE: Gospodine Saveljiću, u Crnoj Gori već neko vrijeme jednu od najaktuelnijih tema predstavlja proces usvajanja Prostornog plana. Šta se ovim dokumentom reguliše i koliko je on zapravo važan za jednu državu i društvo?

    SAVELJIĆ: Što se tiče Prostornog plana, on je u svim normalnim zemljama akt koji je po jačini odmah poslije Ustava. Zbog toga se puno prašine diže o nacrtu Prostornog plana Crne Gore koji je bio veoma kontradiktoran i konfliktan, a koji je određivao smjernice za razvoj Crne Gore do 2025. godine. Ako je što u prethodnom nacrtu Prostornog plana bilo dobro obrađeno, to je bila zaštita prirode, bez obzira što neki lokaliteti nijesu bili prepoznati. Ipak, obrađivač poglavlja o zaštiti prirode u ovom novom Prijedlogu prostornog plana Crne Gore koji će vjerovatno biti i finalni išao linijom manjeg otpora i sve što je uradio je u tom dokumentu bilo predloženo i napadano tokom ovih rasprava u ovom preijedlogu je izbačeno. Interesantno je da je ostao konflikt između energetičara i ekologa kod kanjona Komarnice gdje je kanjon Komarnice ustvari zaštićen kao spomenik prirode u Crnoj Gori, pa se na jednoj strani predlaže za pripajanje Nacionalnom parku Durmitor, a istovremeno mu se eksplicitno određuje sudbina u poglavlju za energetiku da će to sigurno da bude hidroakumulacija.. Zamislite da vi pripajate Nacionalnom parku neku hidroakumulaciju. Izgleda u najmanju ruku smiješno. Ono što takođe ne štima u ovom novom Prijedlogu prostornog plana za Crnu Goru, a tiče se zaštite prirode, je da je prostor Nacionalnog parka Durmitor sa 39 hiljada hektara smanjen na 32 hiljade i sto hektara. Znači, ovaj Prostorni plan je suzio površinu Nacionalnog parka Durmitor za čitavih 6900 hektara, a za komapraciju Nacionalni park Lovćen je 6220 hektara ili Biogradska gora 5650 hektara. Znači, Nacionalnom parku Durmitor je ovim Prostornim planom ne slučajno oduzeta površina cijelog jednog nacionalnog parka, a o čemu se radi. U toku je izrada novog Zakon o nacionalnim parkovima gdje je Uprava nacionalnih parkova tražila suženje granica Nacionalnog parka Durmitor. Takođe ono što primjećujem da je dobro kada je u pitanju zaštita prirode, a tiče se ovog Prostornog plana, je da je znatno proširena granica Nacionalnog parka Prokletije sa 14 hiljada hektara od prethodnog na 21 hiljadu hektara u ovom dokumentu. Ono što je u prethodnom nacrtu bilo urađeno detaljno, a prijedlog bio zaista kvalitetan to je obrada, odnosno perspektiva buduće zaštite nekih područja u Crnoj Gori kao spomenika prirode. I ipak u ovom novom “boljem” nema govora o tim lokacijama već se obrađivač ograđuje i kaže da treba da budu predmet posebne zakonske procedure što smatram da je neprihvatljivo, obzirom na značaj spomenika prirode kod očuvanja geomorfoloških, geoloških i biodiverzitetskih svojstava nekog regiona. Sve u svemu, stiče se utisak na novo rješenje nije donijelo nikakav prosperitet zaštiti prirode naše zemlje, a da je posebno o dijelu zaštite prirode da se može smatrati za razliku od ranijeg rješenja planom bez plana.

    RSE: Kako tumačite postojanje brojnih, medjusobno suprotstavljenih, rješenja koja su sadržana u ovom dokumentu?

    SAVELJIĆ: Ja sam i ranije govorio da je jako teško bilo "ispeglati" ovaj Nacrt prostornog plana jer je bio toliko kontradiktoran unutar sebe da bi neko zaista trebao da oformi jedan jak tim i da mu treba dugo vremena da sve to “ispegla” . Vidi se da u ovom Prostornom planu je to “ispeglano” znatno bolje zbog toga što je zaštita prirode jednostavno skraćena. Ne postoji decidno rečeno što će da bude zaštićeno ubuduće. Ostavlja se mogućnost investitorima da oni prilagođavaju ovaj Prostorni plan prema sebi, a ne Prostorni plan da kreira razvoj države kako treba da radi.

    RSE: Nedavno je usvojena Strategija razvoja energetike do 2025. Kako ocjenjujete kvalitet ovog dokumenta?

    SAVELJIĆ: Što se tiče zaštite prirode u ovoj Strategiji razvoja energetike, ona je urađena katastrofalno Moram da kažem da na 73 strane koliko ima ta strategija zaštita prirode je obrađena na svega tri strane, od čega su dvije strane neki najesni grafikoni emisija termoelektrane, a svi znamo da je fokus strategije razvoja energetike Crne Gore upravo izgradnja hidroelektrana na Morači i na Komarnici, pa i hidroelektrana Boka. Zaštita prirode je obrađena na svega tri strane, dvije strane tretiraju termoelektranu, a uticaj hidroelektrana na prirodu obrađen je u svega sedam rečenica i to moram da kažem da su uglavnom hvalospjevi da će brane da povećaju kvalitet života naših građana, kako će doći do anuliranja klimatskih promjena, a sve je to suprotno međunarodnim standardima i tvrdnjama međunarodnih komisija za klimatke promjene da izgradnja tih velikih elektrana uopšte neće riješiti problem klimatskih promjena, na primjer.

    RSE: Da li imate primjedbe na sam proces usvajanja?

    SAVELJIĆ: Ja, kao i moje druge kolege iz nevladinih organizacija, imali smo jako puno primjedbi i kod procesa vođenja javnih rasprava, te prihvatanja naših prijeloga. Strategija razvoja energetike je usvojena mimo, odnosno međnarodne organizacije i četiri nevladine organizacije Nacionalnog savjeta za održivi razvoj glasale protiv usvajanja ovakve strategije zbog toga što nam je Kancelarija za održivi razvoj poslala na čišćenje, analiziranje i davanje mišljenja na ovaj dokument, sedam dana prije početka Nacionalnog savjeta za održivi razvoj. Radi se o zaista kompleksnom dokumantu i mislim da treba jako puno vremena da se on iščita i prostudira. I sama javna rasprava nijesmo zadovoljni kako je vođena u sred ljeta kada nikom ne pada na pamet da se bavi tako ozbiljnim dokumentima obzirom da su lajt teme in tokom ljeta.

    RSE: I pored brojnih sugestija ekoloških organizacija iz Crne Gore i inostranstva, Vlada se strategijom ipak odlučila za koncept velikih hidroelektrana. Da li je ta upornost zaista rezultat postojanja nekakvog energetskog lobija, ili se za ovakvo rješenje ipak mogu naći dovoljno snažni argumenti?

    SAVELJIĆ: S obzirom da se isključivo bavim zaštitom prirode i isključivo komentarišem rješenja koja se tiču zaštite prirode u pojedinim dokumentima ja se ne bih upuštao u analize da li je tu bilo energetskih lobija, zbog čega tolika brzina, ali moram da kažem da je sve to u saglasju sa održivim razvojem, a u tim planovima bukvalno na svakoj strani možete i po tri puta da pročtate složenicu “održivi razvoj” iako to ustvari nije.

    RSE: Kakav će biti uticaj velikih hidroelektrana biti na životnu sredinu?

    SAVELJIĆ: Ja sam rekao i na sjednici Nacionalnog savjeta za održivi razvoj da je izgradnja četiri hidroelektrane na rijeci Morači apsolutno neprihvaljiva obzirom da velike akumulacije uopšte nijesu u saglasju sa održivim razvojem i ozbirom da se puno bavim Skadarskim jezerom da rijeka Morača daje Skadarskom jezeru više od 60% vode i zamislite ukoliko vi ljeti oduzmete Skadarskom jezeru Moraču koja koliko toliko hladi vodu jezera, pa joj oduzmete iz takozvanih oka Skadarskog jezera vodu i pošaljete za crnogorsko primorje, ta voda je jako hladna, te na trećoj strani što radi Crnogorska Akademija Nauka opet u saradnji sa Vladom, ispituje dno Bojane da bi je napravilo plovnom i da bi izdreniralo Skadarsko jezero da bi, što je za mene jako smiješno, Crna Gora dobila 14 hiljada hektara plodnog zemljišta, mislim da je će to da se reflektuje na Skadarsko jezero tako što ćemo da dobijemo jednu baru, odnosno baruštinu. Temperatura vode Skadarskog jezera je ove godine izašla na 30-ak stepeni. Ukoliko oduzmete Moraču koja koliko toliko hladi, ukoliko povedete podvodne izvore koji su hladni i koji opet daju i kiseonik i kvalitet vode i jezeru vi ne možete od jezera očekivati da to bude niti nacionalni park, niti najveći slatkovodni ribarski bazen na Balkanu.

    RFE: Koliko je krivolov kao pojava prisutan na Skadarskom jezeru

    SAVELJIĆ: Skadarsko jezero kao nacionalni park je 2001. godine dobilo Prostorni plan područja posebne namjene za taj nacionalni park gdje je isključen svaki vid lova na ptice i ono što je jako značajno to je bilo 2001. godine, to taj Prostorni plan je donijela Skupština Crne Gore i taj plan je bio obavezujući za Upravu nacionalnog parka, međutim, lov se i dalje odvijao sve do možda 2003 ili 2004. godine kada je nova Uprava nacionalnog parka "udarila rukom o sto" i rekla dosta, više ne želimo lov u Nacionalnom parku Skadarsko jezero i rezultati tog prebrojavanja ptica su pokazivali sve drastičniji pad ptičije populacije na vodama ovog nacionalnog parka. Sada kada odete na Skadarsko jezero možete da vidite da tog organizovanog lova nema, međutim, tokom vikenda možete čuti pucnje. To je otprilike 40-ak hiljada hektara koje je teško kontrolisati, ali opet mislim da tamo ima 24 ili 26 lovočuvara i ako nešto hoće da se uradi mislim da bi moglo da se uradi. Ilegalnog lova nema, ne u tako drastičnoj mjeri, ali postoji.

RFE: Kako Vam izgleda ustavno određenje Crne Gore kao ekološke države imajući u vidu realno stanje?

     

    SAVELJIĆ: Smiješno. Mogu da kažem da znam puno država i puno sam ih posjetio koje se nijesu proglasile ekološkim, a koje su puno ekološkije od Crne Gore i koje nikada sebi ne bi dozvolile ovakav luksuz da uzmu u razmatranje, a kamoli u usvajanje ovakve dokumente. Primjer, Slovenija koja nam je nekako reper za standard koji treba da dostignemo, obzirom da smo nekada bili zajedno, da ona ima 35% zaštićene teritorije i to ne formalno i faktički zaštićene teritorije već teritorije kada je posjetite vidite da se nalazite u nekom zaštićenom. Crna Gora, na žalost, kao ekološka država ima svega 7%. To je pet puta manje nego Republika Slovenija koja se nije proglasila ekološkom državom. Izgleda da to "ekološka" koristi političarima kada treba nečim da se pohvale, ali kada treba sprovesti u djelo neku stvar ili donijeti neki dokument koji treba da podrži taj atribut to nikad ne dođe do izražaja.

    RFE: Da li su ekologija i profit obavezno suprotstavljeni pojmovi, odnosno, kakve mogućnosti za ostvarivanje profita postoje u okviru koncepta održivog razvoja?

    SAVELJIĆ: Održivi razvoj počiva na tri stuba: socijala, ekonomija i ekologija, ali znači ono što je naše Ustavno opredjeljenje to je ustvari taj održivi razvoj da sve počiva na zaštiti prirode, da se iz prirode oduzimaju samo viškovi. Mislim da taj održivi razvoj upražnjava sad svaka zemlja Evropske unije i ne vidim zbog čega to ne bi moglo da se sprovede u Crnoj Gori. Opet se vraćam na tu Strategiju za razvoj energetike koja uopšte ne tretira dovoljno kvalitetno održive izvore energije kakvi su vjetar i sunce, a ono što sam danas pročitao u ovom novom Prijedlogu nacrta Prostornog plana ona priča o vjetru elektrani na Ilinom brdu koju je ubio grom nakon nje ona je instalirana kao da ta elektrana i dalje radi, ustvari ta vjetrenjača.

    RFE: Kako stati na put moćnim pojedincima i raznim lobijima koji svjesno opšte dobro podređuju ličnim interesima?

    SAVELJIĆ: Ja ne znam da li su to lični, kolektivni interesi ili oni misle da je to interes države, ali građanski je da ne ćutimo i ono što znamo da kažemo. Da li se može stati na put ili ne to nijesam siguran. Izgleda da je najbolje rješenje da se staje na put tokom izbora.

    RFE: Da li bi se u tom smislu moglo nešto uraditi u okviru poboljšanja legislative?

    SAVELJIĆ: Naši zakoni nijesu kvalitetni, ali vas uvjeravam da hoćete da poštujete i ono što imate od zakona da bi naša zemlja bila ekološka država. Međutim, stalno se pozivamo na zakone kao da smo neka toliko pravna država, a ne poštujemo ni ovo što imamo.



Syndicate content