Zagađenje kritično, mjere još kritičnije

Godine nerada, donošenja polovičnih ili potpuno pogrešnih mjera u oblasti zaštite čovjekove okoline sada dolaze na naplatu. Strašno je to što će se naplata ogledati u dramatično povećanoj smrtnosti kod najviše ugroženih kategorija stanovništva, povećanom broju defekata kod novorođene djece, povećanom broju djece sa astmom, povećanom broju oboljelih od bolesti srca i pluća, povećanom broju oboljelih i umrlih od raka pluća itd.

Jučerašnja odluka o interventnim mjerama koju je donijelo Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša izvanredno pokazuje svu površnost s kojom se pristupilo problemu zaštite čistoće vazduha u Sarajevu.  Zadnja epizoda zagađenja, sa kratkim prekidima,  traje već preko dvadeset dana. Naime, još  1. , a zatim i 5. decembra  izmjerene srednje dnevne vrijednosti zagađenja lebdećim česticama, koje  u ovom trenutku predstavlja najveći problem u Sarajevu, su bile šest, odnosno sedam puta veće od maksimalno dozvoljenih!  Prve mjere stidljivo se pomaljaju tek juče, ako ne računamo raniju preporuku Zavoda za javno zdravstvo da nosimo šalove preko usta.

Odlukom Ministarstva prostornog uređenja i okoliša donesene su sljedeće mjere:

  • Dat je nalog policiji i inspekciji  da isključuju vozila 'bez katalizatora',
  • Od Toplana i vlasnika kotlovnica je zatraženo da smanje zagrijavanje stanova za jedan stepen,
  • Od komunalnih preduzeća je zatraženo da smanje upotrebu radnih vozla koja nemaju katalizatore,
  • GRAS-u je dat nalog da u saobraćaj uključe što više trolejbusa i tramvaja i ako se stanje pogorša potpuno isključe autobuse iz saobraćaja,
  • Građevinskim preduzećima je naloženo da smanje emisiju prašine tokom izvođenja radova.

Problem koji bi ovim trebalo rješavati je zagađenje lebdećim česticama koje su smjesa čvrstih tvari i kapljica. Pojavljuju se u širokom rasponu veličina. One manje od 10 mikrometara u promjeru (manje od širine jedne dlake ljudske kose) su toliko male da se mogu probiti duboko u pluća. Na taj način, mnoge kemikalije opasne po ljudsko zdravlje bivaju prenošene do naših unutrašnjih organa, uzrokujući širok niz oboljenja od kojih neka završavaju smrću, uključujući rak (posebno rak pluća), moždani udar kao i oštećenja na bebama dok su još u majčinoj utrobi. Postoji jaka veza između zagađenja sa PM10 i većine bolesti organa za disanje, bolesti srca, čak i povećane smrtnosti.

Ovi učinci mogu biti posljedica već  kratkotrajne izloženosti (obično tokom 24 sata, ali već  i u razdobljima kraćim od jednog sata) i dugotrajne izloženosti, tokom jedne ili više godina.

Glavni izvori lebdećih čestica su motorna vozila i to pretežno ona sa dizel motorima, termoelektrane, loženje drveta i uglja u individualnim ložištima i toplanama, šumski požari, spaljivanje poljoprivrednih površina, neki idustrijski procesi i svi ostali procesi sagorijevanja. Lebdeće čestice također nastaju operacijama drobljenja i mljevenja, kao i dizanjem prašine na cesti od strane motornih vozila.

U Sarajevu se obavljaju kontinuirana mjerenja zagađenja zraka od polutanata prisutnih u zraku na tri lokacije: Alipašinoj ulici, Otoci i Bjelavama. Postoji i jedna mobilna stanica koja po potrebi zagađenje može mjeriti i u drugim dijelovima grada. Stanice bi trebale mjeriti zagađenje zraka od sljedećih polutanata: sumpornog dioksida, azotnih oksida, lebdećih čestica manjih od 10 um, ugljen-monoksida  i ozona.

Da bi se više saznalo o samim izvorima zagađenja lebdećim česticama, tj. koji izvori u kojoj mjeri sudjeluju u ukupnom zagađenju,  na osnovu čega se onda mogu planirati odgovarajuće mjere, u svijetu se rade i analize sastava i porijekla lebdećih čestica. Kod nas takve analize nisu nikada rađene.  Od svega postoji samo studija pravljena 2012. godine ("Registar emisija u zrak", CETEOR), u kojoj su date tek vrlo grube procjene uzročnika emisija. Prema toj studiji, saobraćaj se smatra odgovornim za tek 10% emisije lebdećih čestica, ostatak dolazi iz javnog sektora, industrije i individualnih ložišta.

U ovom trenutku o tome koliko u trenutnom zagađenju npr. učestvuju emisije iz termoelektrane Kakanj,  saobraćaja, individualnih ložišta, državnih i privatnih toplana, ostatka industrije,  itd. možemo samo nagađati.

 

Kakav učinak će imati usvojene mjere?


  • Efekti zabrane saobraćaja vozilima bez katalizatora

Ne treba biti saobraćajni ekspert da bi se konstatovalo da grad Sarajevo ima ogromne probleme sa saobraćajem, o čemu svjedoče svakodnevne gužve na prilazima gradu i u svim njegovim dijelovima.  
Prema statistikama, u ovom trenutku u Kantonu Sarajevo ima preko 140 000 registrovanih vozila. Kada se tu pribroje i vozila registrovana u Istočnom Sarajevu i vozila koja svakodnevno saobraćaj tranzitnim saobraćajnicama,  a koja također doprinose  zagađenju zajedničkog zraka u Sarajevskoj kotlini, uz sistematski zanemaren i uništavan javni prevoz, uzroci saobraćajnih zagušenja postaju lako razumljivi. 

Katalizatori su u EU, odakle dolazi daleko najveći broj vozila koja saobraćaju našim cestama, postali obavezni  1992. godine.

Mjera zabrane vožnje za vozila bez katalizatora bi trebala sa naših ulica smjesta skloniti oko 40% vozila, koliko ih, prema procjenama, ima. Međutim, nije uopšte jasno kako policija može da sprovede ovu mjeru, kada nikakva kaznena politika za one koje krše zabranu ne postoji, osim mjere privremenog isključenja iz saobraćaja za one koje rijetka  policijska kontrola uspije da otkrije? 
Napominjemo da je to ista ona policija koja nije u stanju da skloni čak ni vozila svakodnevno nepropisno parkirana u ulici La Benevolencija, gdje se nalazi sjedište MUP-a Kantona Sarajevo.

  • Smanjivanje zagrijavanja stanova za jedan stepen

Dok bi prva mjera, bar hipotetički,  i mogla imati značajan učinak, za drugu se to nikako ne može reći.

Istraživanja pokazuju da se za svaki stepen smanjenja temperature, potrošnja energije smanjuje za svega 6%. Također, dobro je poznato da toplane većinom koriste prirodni gas, te apsolutno ne emituju štetne čestice. To je, uz smanjenje emisije sumpor-dioksida bio i glavni razlog dovođenja prirodnog gasa u Sarajevo, a što bi trebalo biti dobro poznato donosiocu mjera.

Zašto se onda ova mjera ne odnosi samo na toplane koje koriste čvrsta i tekuća goriva?

Također, kako se uopće moglo desiti, da se unatoč svim strateškim planovima, napravljenim još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, po kojima se u Sarajevu više ne smiju praviti i koristiti toplane sa pogonom na čvrsta goriva, takva postrojenja i dalje grade i nesmetano koriste?

  • Uključivanje u saobraćaj dodatnih autobusa i tramvaja

GRAS, nakon godina sistematskog zanemarivanja i uništavanja, jedva uspijeva da održi i postojeći minimum tramvajskog i trolejbuskog saobraćaja, tako da možemo očekivati da će i ova mjera imati tek kozmetički učinak na smanjenje zagađenja, baš kao i  naložena obustava saobraćaja vozilima bez katalizatora koja pripadaju komunalnim preduzećima, čiji je udio u ukupnom zagađenju zanemariv.

 

  • Nalog za smanjenje emisije prašine tokom izvođenja građevinskih radova

Građevinska preduzeća  su odgovorna za emisiju grubih lebdećih čestica iz kamenoloma i asfaltnih baza, koje ne predstavljaju tako golemu opasnost po zdravlje kao fine, ali čiji je udio u ukupnom zagađenju i dalje navodno značajan, prema istraživanju CETEOR-a.  No ako su zaista tako veliki zagađivači u pitanju, kako se moglo desiti da takvi pogoni uopće dobiju okolinske dozvole?

Navedene mjere uopće ne pokrivaju brojna individualna ložišta - peći na drvo ili ugalj, koja vjerovatno predstavljaju jedan od najvećih izvora zagađenja u Kantonu Sarajevo.  Njima je upućen samo apel.


Lošom retorikom na zdrav razum


Površnost s kojom se obavlja posao zaštite zdravlja stanovnika Sarajeva najočitija je u jednoj izjavi Ministra prostornog uređenja i okoliša Kantona Sarajevo na kraju jučerašnjeg saopćenja:  "Polutanti su povećani na području naselja Otoka i Alipašine ulice, a povećane koncentracije sumpor dioksida u zraku izmjerene su jedino na području općine Ilidža. Podaci nisu alarmantni, ali jesu upozoravajući."

Stvarno je stanje takvo da su vrijednosti polutanata povećane na cijelom području grada, osim kod onih rijetkih sretnika koji žive iznad gornje granice magle, a da se stanice za mjerenje koncentracije polutanata u zraku jednostavno nalaze u naseljima koja su pobrojana u izjavi Ministra.  Osim ako Ministar ne misli da se precizno mjerenje vrši samo ukoliko svako od nas na balkonu instalira po jednu mjernu stanicu. Akrobacije leksikom su još jedna od taktika, naravno.

Tokom nekoliko proteklih dana vrijednosti zagađenja lebdećim česticama su premašivale maksimalno dozvoljene vrijednosti skoro deset puta (487µg/m3, 9.decembra  i 469 µg/m3,  20. decembra, srednje dnevne koncentracije PM10 zabilježene  na stanici za mjerenje u Alipašinoj ulici, u odnosu na dozvoljenih 50 µg/m3), što odgovara najgoroj mogućoj ocjeni zagađenosti zraka "Opasno" na skali državne Agencije za zaštitu okoliša (EPA) Sjedinjenih Američkih Država.

Ovi podaci su više nego alarmantni!

Na kraju možemo zaključiti da naša vlast nema niti volje, niti kapaciteta da se nosi sa ovim problemom i da će, ukoliko i dalje izostanu odgovarajuće dugoročne i kratkoročne učinkovite mjere,  zagađenje zraka u Sarajevu u sljedećim godinama biti sve gore i gore, a štete načinjene zdravlju stanovništva grada nemjerljive.


21/12/2013 Eko akcija


Share this