Ugroženo je dugoročno snabdijevanje Sarajeva čistom vodom!

Grad koji je nekada bukvalno ležao na čistoj vodi i bio okružen brojnim izvorima čiste vode u opasnosti je da tu vodu zauvijek izgubi!

U javnosti se ovih dana intenzivno govori o velikim građevinskim projektimana području Kantona Sarajevo. Širi kontekst tih projekata je Prostorni plan Kantona Sarajeva za period 2003.-2023. i dopune i izmjene Plana koje su trenutno u proceduri usvajanja. Ono o čemu se međutim ne govori jest sljedeće:

1. Plan u ovom obliku može trajno ugroziti vodosnabdijevanje Grada.

2. Dopune i izmjene Plana, koji omogućavaju intenziviranje stambene izgradnje na svakom pedlju Kantona, neće ostvariti održivi razvoj, niti dobrobit svih slojeva društva.


Stanje snabdijevanja grada Sarajeva vodom[i]

 

Centralni sistem vodosnabdijevanja Sarajeva se napaja iz većeg broja različitih izvora uključujući bunarska postrojenja, izvorišta i riječne vodozahvate. Do sada najvažnija izvorišta vode su bunarska postrojenja koja obezbjeđuju preko 75% količina od cca 72 miliona m3 vode godišnje.

Na kraju rata Sarajevo je naslijedilo vodovodni sistem koji je pretrpio značajna fizička oštećenja i sa  procijenjenim gubicima u mreži od cca 70%. Zato je pokrenuto nekoliko projekata u cilju reduciranja nivoa gubitaka, odnosno realizacije nekih interventnih i prelaznih rješenja, a preduzete aktivnosti su rezultirale smanjenjem gubitaka na oko 56% (juni 2000. godine).  U periodu 1999. – 2000. godine urađena je kompleksna studija pod nazivom “Dugoročno rješavanje vodosnabdijevanja,odvodnje i tretmana otpadnih voda u Kantonu Sarajevo”, koja je realizovana u dvije faze: Master plan i Studija izvodljivosti.

Jedna od primarnih analiza provedenih u Masterplanu odnosi se na utvrđivanje održive izdašnosti postojećih izvorišta vodosnabdijevanja. Tako se pokazalo da postojeći riječni zahvati i vrela koja su uključena u sistem vodosnabdijevanja, predstavljaju resurs koji ima održivu izdašnost u pogledu količina, pouzdanosti i kvaliteta. Međutim, skoro pola količine voda koje se dobivaju iz bunarskih postrojenja obezbjeđuju se vještačkim prihranjivanjem, a pokazalo se u praksi da u tom procesu dolazi do intenzivnog kolmiranja akvifera (zatrpavanja podzemnih rezervoara vode) i postepenog smanjenja izdašnosti.

Zato je ocijenjeno da prihranjivanje akvifera nije održivo dugoročno rješenje, pa je održiva izdašnost bunarskih postrojenja ograničena na 22 miliona m3 godišnje (700 l/s). Kada se tome doda održiva izdašnost vrela i riječnih zahvata Vogošće i Mošćanice (6.3 miliona m3/god), onda ukupna održiva izdašnost izvora iz kojih se napaja Centralni sistem vodosnabdijevanja iznosi 41.2 miliona m3/god, ili samo oko 41% od ukupnih trenutnih potreba.

S obzirom da kapacitet Vrela Bosne u cijelosti ne “pokriva” deficit voda u planskom periodu (do 2020. godine), u okviru Master plana su razmatrane i tri potencijalne lokacije akumulacija:  Crna Rijeka, Bijela Rijeka i Misoča.

Dugoročni plan je trebao biti implementiran po slijedećem programu:

  • vodozahvat na rijeci Bosni (planirana realizacija zahvata od 1000 l/s do 2004. godine),
  • akumulacija Crna Rijeka (planirana realizacija do kraja 2006. godine)
  • reduciranje gubitaka u sistemu (prihvatljiv nivo od 40% u 2020. godini).

 

Izgradnja akumulacije na Bijeloj rijeci je ostavljena za postplanski period.

Od svega navedenog realiziran je samo vodozahvat na rijeci Bosni.

2015. godine,  gubici u mreži iznose preko 75% (što je na nivou gradova u zemljama tzv. Trećeg svijeta, zadnjih godina se gubici godišnje uvećavaju za po jedan procenat) uz stalne noćne redukcije u nekim dijelovima grada, koje nose dodatne rizike po zdravlje stanovništva, zbog mogućnosti kontaminacije preko međuveza[ii].

U toku su klimatske promjene koje mogu izazvati nepredvidljive promjene vodnog režima u Bosni i Hercegovini, dramatične poplave, ali i dugotrajne suše.  U ovako problematičnim okolnostima međutim ne postoje bilo kakvi planovi za umanjenje rizika izazvanog promjenom klime.


Zagađenje voda Vrela Bosne i podzemnog rezervoara Sarajevskog polja fekalnim bakterijama, 1998. – 2010.

 

Prilikom pripreme izgradnje olimpijskih objekata za Zimske olimpijske igre 1984. godine, istraživanja su pokazala da oborinske vode sa dijelova Igmana i Bjelašnice na kojima su se nalazila olimpijska borilišta, zbog prirode terena, vrlo brzo završe na Vrelu Bosne. Da bi se spriječilo zagađenje voda Vrela Bosne, u čijoj neposrednoj blizini se nalaze i izvorišta vode iz kojih se najvećim dijelom snabdijeva Sarajevo, napravljena je kanalizacija za otpadne vode hotela na Igmanu i Bjelašnici, koja je sprovedena od Babinog Dola do Hadžića i koja je trebala da spriječi miješanje otpadnih voda sa pitkom vodom.

 

Igman i Bjelašnica su pretežno sačinjeni od krečnjakih i dolomitnih stijena što je za posljedicu imalo formiranje karstnog reljefa.  Jedna od osnovnih osobina karsta jeste nepostojanje površinskih vodenih tokova, umjesto toga postoje podzemni vodeni tokovi koji rastvaraju stijene i proširuju pukotine i tako formiraju brojne pećine i jame.

 

  • Neposredno nakon rata obnovljen je i počeo je da radi hotel Maršal,
  • 2005. godine otpočinje gradnja prvih apartmana na Bjelašnici.
  • U martu 2010.godine nekoliko udruženja građana upozorava javnost na moguće zagađenje Vrela Bosne fekalnim bakterijama uzrokovano začepljanjem kolektora i izlijevanjem kanalizacije iz apartmana i hotela na Bjelašnici[iii].
  • U maju 2010. godine, Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo izdaje saopćenje o pronalasku fekalnih bakterija u vodi Vrela Bosne, voda na Vrelu Bosne je zabranjena za upotrebu.
  • Federalna inspekcija izlazi na teren, sedmicama traju nagađanja oko uzroka zagađenja.
  • Iz medijskih napisa i zvaničnih saopćenja izdatih tih dana, postalo je jasno da su nadležne institucije godinama znale da je Vrelo Bosne zagađeno fekalnim bakterijama, ali da se ništa nije poduzelo .
    • “Rezultati mikrobioloških analiza vode uzorkovane na vodnom objektu Vrela Bosne na tački prije sistema dezinfekcije, ukazuju da je voda u periodu od 1998.-2010. sa Vrela Bosne bakteriološki opterećena“,  iz saopćenja “Vodovoda i kanalizacije“ izdatog  6. juna 2010.godine
    • “U Općini Hadžići kažu da su prije nekoliko godina upozoravali na ozbiljan problem s kolektorom, koji je bio suh“,  Dnevni Avaz, 23. juni  2010.
    • “Najveći problem je kanalizacija iz apartmana, koja se priključuje na glavni odvod, kao i oborinske vode. Taj je kolektor bio začepljen godinama i ja sam upozoravao na to, ali niko nije reagirao. Sve fekalne vode išle su prema Vrelu Bosne. Iako su to svi znali, nadležni su izdavali dozvole za gradnju.”, izjava je Sedika Selimovića, radnika ZOI-a,  Dnevni Avaz,  27. jun 2010. godine.

Nakon toga, potrošeni su milioni na popravku kolektora (koja još nije završena), Strateška procjena utjecaja na okoliš, čiju je izradu tada hitno zahtijevalo preduzeće “Vodovod i kanalizacija“[iv] nikada nije urađena.

Štaviše, stambena izgradnja na području Igmana i Bjelašnice, legalna i nelegalna, je intenzivirana, uz najavu dramatične ekspanzije, posebno na području Prečkog polja, neposredno iznad Bijele rijeke koja je jedan od tri preostala moguća izvora snabdijevanja pitkom vodom grada Sarajeva.


Putevi razvoja


Kada su zaštićena područja u pitanju, Bosna i Hercegovina je, sa manje od 2% teritorije pod zaštitom, na posljednjem mjestu u Evropi i među deset najlošije rangiranih zemalja svijeta.

Zaštićena područja se svugdje u svijetu smatraju značajnim izvorom prihoda i zapošljavanja, pogotovo za stanovništvo lokalnih zajednica. U prosjeku, 25% teritorije zemalja članica EU je pod nekim oblikom zaštite.  

Prostornim planom BiH 1981-2000., koji je još uvijek važeći u FBiH, zbog velike raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta i pejzažnih vrijednosti, prije više od 30 godina bila je planirana zaštita područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i Visočice.
Urađene su i brojne studije, a 2008. godine pokrenut je  i petogodišnji projekat  Svjetske banke, vrijedan 6 miliona dolara, koji je, između ostalog, trebao pomoći uspostavu Nacionalnog parka Igman, Bjelašnica, Igman, Visočica.

Međutim, umjesto nacionalnog parka, dobili smo izgradnju novih stambenih objekata na Bjelašnici, legalnih i nelegalnih. To je posljedica isključivo snažnog utjecaja građevinskog lobija, a ne bilo kakvih razvojnih planova ili programa.  Izgrađeni objekti,  zbog tipa izgradnje (apartmani umjesto hotela) osim profita investitorima, jedva da su doprinijeli razvoju turizma i rastu zaposlenosti, uz sve posljedice po okoliš koje takva gradnja nosi.

Utjecaj građevinskog lobija  doveo je toga da je u Prostornom planu Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023., na velikim područjima  Igmanu i Bjelašnice dozvoljena gradnja, suprotno odredbama važećeg prostornog plana višeg reda, Prostornog plana FBiH.

Sve odluke o uređenju prostora Igmana i Bjelašnice, zaštićenog područja po prostornom planu FBiH, koji su od vitalnog značaja i za buduće vodosnabdijevanje grada,  i do sada su se donosile bez učešća, nerijetko i bez uvida javnosti. Sada, s najnovijim izmjenama i dopunama Prostornog plana Kantona, koje su u proceduri, namjerava se odlučivanje o mogućnosti gradnje na bilo kojoj lokaciji u Kantonu staviti u ruke tek vrlo uskog kruga zvaničnika. Ovo bi za posljedicu moglo imati uništenje nekih od najvećih prirodnih vrijednosti BiH, poput doline Studenog potoka na Bjelašnici.

Pitanja:

  • Zašto nikada nije urađena Strateška procjena utjecaja na okoliš, čiju je izradu hitno tražilo preduzeće „Vodovod i kanalizacija” 2010. godine?
  • U čijoj nadležnosti je provođenje dugoročnog plana vodosnabdijevanja Sarajeva?
  • Ko će biti odgovoran ukoliko dođe do drastičnih redukcija u isporuci vode? 
  • Ko će biti odgovoran ukoliko dođe do epidemije ili trovanja uzrokovanog kontaminacijom vode putem međuveza, kao moguće posljedice čestih redukcija?
  • Ko će biti odgovoran za posljedice eventualnog biološkog ili hemijskog zagađenja podzemnih rezervoara u Sarajevskom polju, Crne i Bijele rijeke?
  • Ko će biti odgovoran ukoliko se trajno naruše neke od najvećih prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine?
  • Zašto je stanovništvo Kantona isključeno iz procesa donošenja tako važnih odluka po zdravlje i život čitavog grada?

 

 


[i] U dijelu teksta korišteni su podaci i navodi iz teksta “Dugoročni plan vodosnabdijevanja Kantona Sarajevo – Vrijeme je za odluke”, autori Kovačin, Lončarević, Voda i mi br.35

[ii] http://water.epa.gov/infrastructure/drinkingwater/pws/crossconnectioncontrol/upload/2003_04_09_crossconnection_chapter02.pdf

[iii] http://ekoakcija.org/content/igman-od-olimpijade-do-eko-bombe

 [iv] http://viksa.ba/o_nama/obavjestenje_vrelobosne_03062010.pdf

Eko akcija
22/10/2015 Eko akcija


Share this