Tvornice energije ili smrti?

Dok se političari u oba entiteta razmeću izjavama o gradnji novih termoelektrana i postojeće proizvode ogromne količine otrovnih materija.


Zagađenost vazduha povećala smrtnost

 

Smog i magla proteklog mjeseca spustili su se na većinu gradova u BiH. Putni pravci bili su nepregledni, a broj saobraćajnih nezgoda je povećan. Vazduh prepun otrovnih materija smetao je naročito astmatičarima i osobama koje imaju problema sa disajnim putevima.

Zbog zagađenja zraka u Sarajevu i Tuzli početkom januara proglašena je čak prva mjera pripravnosti što podrazumijeva upozoravanje rizičnih grupa stanovništva za smanjenje kretanja, apel za smanjenje korištenja privatnih automobila i smanjenje svih emisija iz različitih izvora.

Kako kaže Martin Tais, ekspert za kvalitet zraka pri Federalnom hidrometeorološkom zavodu, kvalitet vazduha sve je lošiji, a najveći zagađivači su termoelektrane i automobili.

Velike termoelektrane nemaju sistem za odstranjivanje sumpor-dioksida prilikom ispuštanja gasova, dok veliki broj automobila nema katalizatore za izduvne gasove.

Prosječna starost automobila prema posljednjim podacima bh. auto-moto kluba (BIHAMK) je 17 godina.

U Tuzli najkritičnije

U Tuzli je u januaru zabilježeno prisustvo oko 300 miligrama sumpor-dioksida i 250 miligrama taložne prašine po kvadratnom metru, što je veoma blizu druge epizode pripravnosti.

Na području ovog grada prije skoro pet godina uspostavljen je monitoring kvaliteta zraka, koji se vrši na pet mjernih stanica, a parametri koji se mjere su sumpor-dioksid, azotni oksidi, lebdeće čestice, ugljični monoksid i ozon.

U proteklim godinama indeks kvaliteta zraka, koji je uradio Zavod za javno zdravstvo TK, pokazao je veliki broj dana kada je nezdrav zrak. Prema njihovoj analizi, određeni broj dana, kao što se dogodilo i u ovom mjesecu, dostiže vrijednosti velikog hazarda.

"Istraživanje je pokazalo da mjereni polutanti u zraku utiču na povećan broj umrlih i hospitalizovanih osoba. Učešće umrlih zbog respiratornih oboljenja postepeno raste u općini Tuzla i iznosi oko 7,5 procenata, što je više od globalnog prosjeka koji iznosi šest procenata. Kardiovaskularne bolesi kao uzrok smrti konstatno čine više od polovine ukupnog mortaliteta, a globalni prosjek se kreće ispod 30 procenata", kaže doc. dr sci. Nihada Ahmetović iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.

Prema istraživanju dr Ahmetovićeve, u porastu je i broj hospitalizacija zbog respiratornih i kardiovaskularnih oboljenja uzrokovanih zagađenim zrakom. Djeca do 14 godina su podložna astmi, a osobe starije od 35 godina podložnije su kardiovaskularnim problemima.

"Interesantno je da se povećava broj hospitalizovanih osoba zbog akutnog infarkta miokarda, ne samo usljed dnevnih varijacija sumpornih oksida, nego i zbog azotnih oksida", pojašnjava Nihada Ahmetović.

Iako u Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša TK, koje je zaduženo za kontrolu kvalitete zraka, ističu da su najveći krivci individualne kotlovnice i povećana koncentracija automobila, istraživanje Zavoda za javno zdravtsvo TK pokazalo je da je na području Tuzle najveći zagađivač zraka Termoelektrana Tuzla i druga industrijska postrojenja. Kao prilog toj tezi je podatak da je prisustvo polutanata tokom ratnog perioda, kada industrijska postrojenja nisu bila u funkciji, bio manji za oko 80 procenata.

Goran Mišić iz Kantonalnog ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša kaže da industrijska postrojenja posjeduju ekološke filtere, ali da ne znaju koliko su ti filteri adekvatni i funkcionalni, jer je kontrola tih zagađivača na federalnom nivou. No, porazna je činjenica da se uprkos kontinuiranom mjerenju zagađenosti zraka u Tuzli ne može konkretno navesti ko je najveći zagađivač u ovom gradu. Mišić pojašnjava da su mjerne stanice postavljene u gradu, a da bi se utvrdilo koliko koje preduzeće zagađuje zrak te stanice bi trebalo postaviti na dimnjake, odnosno izvore zagađenja.

Tuzlaci koji žive u industrijskoj zoni zahtijevali su obeštećenje od trovača grada, makar da njihova zona bude besplatno toplificirana, te da imaju određene povlastice pri liječenju bolesti uzrokovanih zagađenim zrakom, ali njihova višegodišnja borba nije urodila plodom.

Resorno ministarstvo u zimskim danima, kada se pojavljuje gusti smog, odnosno povećana koncentracija sumpor-dioksida i taložne prašine, Tuzlacima sugerišu korištenje javnog prevoza, kako bi se smanjila zagađenost, a imućnijima čak i bijeg u nezagađena područja.

Termoelektrane i autobomili najveći zagađivači

Teufik Hadžiosmanović, specijalista za plućne bolesti Doma zdravlja Kantona Sarajevo, objašnjava da smog oštećuje disajne puteve i odbrambeni mehanizam respiratornog sistema.

"U sluzi se nakupljaju otrovne čestice poput sumpor-dioksida i dugugodišnjom izloženošću smogu dolazi do uništavanja odbrambenog sistema nakon čega nastaje bronhitis. Zbog oštećenja respiratornog sistema češće dolazi i do prehlada i plućnih bolesti. Smog je opasan za sve ljude, a posebno za hronične bolesnike i zato u danima velike zagađenosti zraka imamo više pacijenata. U Sarajevu se zagađenje približava predratnom periodu i to nije dobro", upozorava Hadžiosmanović i napominje da smog kod astmatičara može uzrokovati alergijske reakcije.

Ljekari kažu da je uticaj smoga moguće izbjeći jedino odlaskom na planine.

"Uvijek apelujemo na građane da u tim periodima idu na planine, a na hronične bolesnike da ne izlaze napolje. Nema neke posebne pomoći. Recimo, u Japanu ljudi hodaju sa maskama kada su velika zagađenja", dodaje doktor Teufik Hadžiosmanović.

Ekspert za kvalitet zraka pri Federalnom hidrometeorološkom zavodu Martin Tais objašnjava da su glavni zagađivači zraka u FBiH termoelektrane, jer troše domaći ugalj koji je pun sumpor-dioksida.

"Termoelektrane imaju filtere za prašinu, ali nemaju za sumpor-dioksid. Ugrađivanje tih sistema za odstranjivanje sumpor-dioksida je jako skupo i zato ih naše termoelektrane i nemaju. Zagađenja su posebno izražena u zimskom periodu kada se vrijeme ustabili. Ljeti je situacija znatno bolja jer ima više vjetrova i smog kojeg čine supstance poput sumpor-dioksida, ugljen-monoksida, azotnog oksida, lakše nestaje", objašnjava Tais.

Dodaje da poslije termoelektrana zagađenju najviše doprinose automobili.

"U Sarajevu najveće zagađenje dolazi od automobila koje možemo nazvati evropskim otpadom. Automobili su stari i bez katalizatora i zato se ispušta više otrovnih gasova. Međutim, i da postoje katalizatori saobraćaj je tako zagušen da bi opet dolazilo do zagađenja vazduha", kaže Tais.

Ističe da su u Federaciji BiH propisi u vezi sa okolišem dobri, ali rijetko ih se ko pridržava.

"Imamo dobre propise i kada bismo se svi pridržavali tih propisa situacija bi bila znatno bolja. Međutim, mi smo siromašna zemlja i teško je ovdje primijeniti neke standarde koji se primjenjuju na Zapadu", naglašava Tais.

Mustafa Ajanović, šef Tehničkog pregleda BIHAMK-a, kaže da veliki broj automobila nije ni tehnički ispravan.

"Problem je što u tehničkim centrima gdje se rade tehnički pregledi automobila ima mnogo propusta. Papiri se dobijaju svakako i slabo se provjeravaju izduvni gasovi. Po našim propisima auto ne smije izbacivati više od jedan odsto ugljen-monoksida. I kod starih automobila može se podesiti da emisija gasova bude u manjoj mjeri. Međutim, rijetko ko to kod nas provjerava. Situacija se neće promijeniti sve dok stari automobili ne odu u otpad", smatra Ajanović.

Preventivno djelovanje

Kako bi smanjili zagađenje zraka nadležni u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu pokušavaju djelovati preventivno na pojavu smoga.

Zijada Krvavac, pomoćnik ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo, kaže da su u ovom kantonu pooštreni neki kriteriji u odnosu na federalne propise.

"Imamo strožije propise kada je u pitanju distribucija ugljena. Zbog poskupljenja energenata prodaja uglja je porasla za 30 odsto. Prihvatljiv je ugalj samo iz Banovića, Stanara i Kaknja, dok ugalj iz ostalih rudnika sadrži previše sumpor-dioksida. U Sarajevu su veliki problem automobili. Prema nezvaničnim podacima, u Kantonu Sarajevu ima oko 140.000 automobila. Kada su u pitanju izduvni gasovi Ministartvo prometa i komunikacija KS pooštrilo je kontrolu tehničkih stanica kako bi svaki automobil prošao potrebnu kontrolu", ističe Zijada Krvavac.

Dodaje da se kroz prostorno planiranje više razmišlja o sprečavanju zagađenja.

"Radi se na tome da novi pogoni imaju sve potrebne filtere i pazi se gdje će se koji pogon graditi. U cilju sprečavanja zagađenja ovlaštene laboratorije svakodnevno prate velika ložišta i stepen zagađenja", kaže Zijada Krvavac.

Goran Mišić tvrdi da u Tuzli najveće zagađenje, pored industrije, dolazi i zbog upotrebe uglja u domaćinstvima.

"Zato radimo na toplifikaciji cijelog grada kako bi se izbjegla upotreba uglja. To se već radi godinama i u skladu sa budžetskim sredstima nastaviće se raditi", kazao je Mišić.

Martin Tais kaže da se u budućnosti mora puno više posvetiti pažanja ovom problemu.

"Potreba za energentima će rasti, ali moraju se postaviti kriteriji za buduću industriju. Ne smije se dozvoliti da se industrijska postrojenja grade ukoliko će štetiti okolini i uticati na naše zdravlje", ocijenio je Tais.

Sve više maglovitih dana

Za prvih dvadeset dana januara ove godine u banjalučkom Hidrometeorološkom zavodu je evidentirano čak 11 maglovitih dana, što je mnogo više od višegodišnjeg prosjeka, koji inače za cijeli ovaj mjesec iznosi osam maglovitih dana.

"U proteklim danima, kada je bila izražena velika magla, mjerene vrijednosti štetnih materija na osnovu kojih se utvrđuje zagađenost vazduha su bile veoma visoke, ali se za obradu podataka, prilikom utvrđivanja kvaliteta vazduha, uzimaju prosječne dnevne vrijednosti parametara. Kada se uzmu srednje vrijednosti, one za sada nisu alarmantne", navodi Ranka Radić, načelnica Odjeljenja za ekologiju u Republičkom hidrometeorološkom zavodu.

Ona ističe da je magla u proteklom periodu prouzrokovala povećanu koncentraciju štetnih materija u vazduhu, jer se atmosfera stišala, nije bilo vjetra i svi zagađivači su se zadržali u prizemnom sloju atmosfere koji ljudi udišu.

Hidrometeorološki zavod RS, kao republička institucija nadležna za monitoring kvaliteta vazduha, još nema formiranu republičku mrežu, odnosno stanice za mjerenje kvaliteta vazduha po svim gradovima u RS, što je predviđeno u Strategiji zaštite vazduha, koju trenutno izrađuje Ministarstvo za ekologiju RS.

Prema riječima Radićeve, u RS trenutno postoji nekoliko stanica za mjerenje kvaliteta vazduha, koje prate osnovne polutante u vazduhu, SO2, NO, NO2, NOX, CO, ozon i lebdeće čestice do 10 mikrometara.

Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha predviđa da se analize rade za godinu dana, tako da se detaljna ocjena kvaliteta vazduha može dati jednom godišnje.

"Za proteklu godinu, analize su pokazale da su mjerene vrijednosti povećane tokom zimskog perioda, naročito u vrijeme grijne sezone od oktobra do marta, a prošle godine su lebdeće čestice prekoračivale granične vrijednosti, dok su ostali parametri bili u granicama dozvoljenih koncentracija", objašnjava Radićeva.

Vrijednosti daleko iznad dozvoljenih pragova

U republičkoj mreži u Banjaluci postoje dvije stanice za mjerenje kvaliteta vazduha i to u Lazarevu i u centru grada i još četiri stanice koje prate ove polutante i koje su u nadležnosti opštine. U Gradišci postoji jedna stanica koja mjeri SO2 i čađ, a u Bijeljini četiri, koje uz SO2 i čađ mjere i azotove okside.

Aleksandar Pajović, diplomirani meteorolog u HMZ RS, navodi da analize za 2006. godinu pokazuju da je srednja godišnja temepratura sumpor-dioksida, prema Pravilniku o graničnim vrijednostima, bila daleko ispod granične vrijednosti, dok je maksimalna srednja mjesečna koncentracija lebdećih čestica u Banjaluci u 2006. godini evidentirana u januaru i iznosila 212,6 mikrograma po metru kubnom.

"Minimalna mjesečna koncentracija zabilježena je u avgustu i iznosila je 42,72 mikrograma po metru kubnom, dok je srednja godišnja koncentracija iznosila 91,87 mikrograma. Nažalost, te vrijednosti su bile daleko iznad utvrđenih pragova, čija je prosječna godišnja vrijednost prema važećem Pravilniku 50 mikrograma po kubnom metru", navodi Pajović, dodajući da su lebdeće čestice, odnosno prašina, osnovni parametar koji karakteriše kvalitet vazduha u nekoj sredini.

Ističe da je u protekloj godini, prosječna vrijednost lebdećih čestica iznosila 66,14 mikrograma, što je dosta manje u odnosu na 2006. godinu.

Radićeva ističe da Hidrometeorološki zavod RS ne posjeduje adekvatne pokazatelje za period prije rata, ali da se sa sigurnošću može reći da je tokom posljednje decenije znatno povećan intenzitet saobraćaja, što je u velikoj mjeri doprinijelo zagađenju vazduha.

"S druge strane, industrija je smanjena u periodu poslije rata, tako da nema više tako velikih koncentracija sumpor-dioksida, kao što su te koncentracije zbog industrijskih postrojenja, nekada bile visoke", navodi Radićeva.

Ističe da je referentna godina za ocjenu kvaliteta vazduha u RS bila 1990. godina, te da su u odnosu na tu godinu smanjene emisije štetnih gasova.

"Međutim, nismo uveli nikakve nove tehnologije i nismo ništa posebno poradili u ovoj oblasti, kako bi se situacija po pitanju drugih zagađivača poboljšala. U savremenom svijetu sve više se prelazi na moderne tehnologije bez ispuštanja otpanih materija, na proizvodnju električne energije iz potencijala hidroenergije, energije vjetra i upotrebu raznoraznih alternativnih goriva", navodi Radićeva, dodajući da čiste industrije predviđaju tačno određene koncentracije štetnih materija, koje postrojenja mogu da emituju, a koja imaju razne katalizatore i prečišćivače.

Ističe da Ministarstvo za ekologiju trenutno radi kataster emisija, gdje će se dobiti prava slika o emisijama zagađujućih materija i industrije i obaveza svih industrijskih postrojenja će biti da imaju prečišćivače i da vrše monitoring svojih emisija i da te podatke dostavljaju nadležnom ministarstvu.

"Novim pravilnikom je predviđeno da zagađivač koji emituje preko dozvoljene količine koncentracije plaća kazne i naknade za to", navodi Radićeva.

I na kraju, kako kaže Predrag Ilić, v.d. direktora Instituta zaštite ekologije i informatike u Banjaluci, pored svega što smo već nabrojali sva zagađenja vazduha imaju i mehanički i hemijski uticaj na materijale, odnosno dovode do korozije metala.

"Zagađenost ima razarajući efekat na građevinskim objektima, utiče na slabiju postojanost boja i smanjen vijek trajanja različitih materijala organskog i neorganskog porijekla građevinskog materijala", navodi Ilić.

Jasmina Šarac, Adis Šušnjar, Tanja Šikanjić


26/01/2008 Nezavisne novine


Share this