Skladišta puna opasnog otpada

U BiH ne postoji pogon za obradu elektronskog otpada kojeg je u našoj zemlji, prema nekim procjenama, oko 16.000 tona godišnje. Odnosno, četiri kilograma po glavi stanovnika. Ahmed Đipa, glasnogovornik sarajevskog Komunalnog preduzeća "Rad", kaže da velike količine ovog otpada koji je izrazito štetan po ljudsko zdravlje završe u kontejnerima.

S druge strane, Zijada Krvavac, pomoćnica ministra za zaštitu okoliša KS, tvrdi da se elektronski otpad ne odlaže na deponije komunalnog otpada, a da se prethodno ne izvrši odvajanje njegovih opasnih dijelova.

Posebna odlagališta

- Kod nas ne postoje posebna odlagališta za elektronski otpad niti postrojenja za njegovo zbrinjavanje koje je veoma skupo. I kada se prikupi, potrebno ga je razdvojiti na opasne i neopasne dijelove. Za opasne dijelove tog otpada, izvoz je, za sada, jedini zakonom prihvatljiv način - kaže Krvavac.

Ona dodaje da prema definiciji postoji električni i elektronski otpad. U električni spada sve što ima utikač, bateriju ili akumulatore, a u elektronski računarska oprema, mobiteli, telefoni.

- U Zakonu o upravljanju otpadom nije posebno naglašen način postupanja s elektronskim otpadom. Potrebno je na entitetskom nivou donijeti poseban pravilnik kojim bi se obavezali proizvođači ove vrste otpada na koji način bi vršili njegovo zbrinjavanje - ističe Krvavac.

U KS nema firmi koje imaju dozvolu da se bave skupljanjem ovog otpada, dok u TK postoje dvije firme koje se, između ostalog, bave i ovom vrstom posla.

Velike količine

"Kemis BiH" je firma iz Lukavca koja prikuplja opasni elektronski otpad i izvozi ga u Austriju i Njemačku. Tamo se jedan dio tog otpada spaljuje, a ostatak reciklira. Firma postoji već godinu dana ali još ni kilogram ovog otpada nije izvezla iako je prikupila već oko šest tona. Maid Hadžimujić, direktor ove firme, kaže da je za izvoz ovih opasnih materija potrebno ih prikupiti 20 tona.

- Sav do sada prikupljeni elektronski otpad držimo u našem skladištu jer niko neće primiti količinu manju od 20 tona - kaže Hadžimujić.

Druga tuzlanska firma koja prikuplja elektronski otpad je "Sid Mil". Njen direktor, Nedžad Bekrić, tvrdi da je opao interes stranih zemalja za opasnim otpadom te da se zahtijevaju zaista velike količine kako bi se on mogao izvesti van BiH.

- Trenutno imamo veoma male količine tih opasnih materija tako da i ne izvozimo. Imamo oko 200 monitora i 500 kilograma elektronskog otpada. Monitori spadaju u opasne materije i oni se spaljuju - kaže Bekrić.


20/02/2009 AS


Share this