Novi Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH omogućiće devastaciju zaštićenih područja?

Devet godina nakon donošenja prvog zakona o zaštiti prirode za Federaciju BiH, pred nama je nacrt novog zakona. Napisan je po uzoru na sličan zakon koji je na snazi u Hrvatskoj, čak su pojedini članovi zakona doslovno prepisani. Što bi bilo odlično, da je prepisan cijeli zakon u potpunosti, jer to bi značilo da je:

  • Zakon u potpunosti u skladu sa standardima EU u ovoj oblasti,
  • Da postoje šanse da se ukupno stanje prirode u BiH, a pogotovo zaštićenih područja, značajno poboljša, sa zakonom već uspješno primijenjenim u susjednoj zemlji, kao značajnom polugom.


Međutim, u odnosu na hrvatski zakon, ubačene na prvi pogled sitne preinake, ali sa krupnim posljedicama:

  • Ostavljena je mogućnost da se omogući promjena namjene zemljišta i izgradnja čak i u strogo zaštićenim područjima pod izgovorom “nacionalnog interesa” ,
  • Nema vrlo bitnog člana zakona o potrebi minimiziranja štete prilikom planiranja i izvođenja zahvata u prirodi i minimiziranju posljedica takvih zahvata po prirodu je ispušten,
  • Preventivna zaštita zaštićenih područja je u potpunosti izbačena,
  • U zakonu su samo prevedene IUCN-ove definicije zaštićenih područja, uopšte nisu pobrojane dopuštene i nedopuštene radnje u pojedinim kategorijama zaštićenih područja, što ostavlja prostor za dodatne manipulacije i brojne izuzetke prilikom proglašenja novih zaštićenih područja,
  • Samo su inspekcije ovlaštene za nadgledanje sprovođenje zakona, što s obzirom na skromne kapacitete i federalne i kantonalnih inspekcija ostavlja vrlo slabu nadu da će sprovođenje zakona biti kvalitetno kontrolirano,
  • Pristup informacijama praktično postaje značajno ograničeno davanjem diskrecionog prava ministru da odredi takse koje trebaju da podmire troškove ministarstva prilikom izdavanja informacija, a koje se naravno naplaćuju od potražioca informacija,
  • Uspostavlja se Zavod za zaštitu prirode, no istovremeno se njegova uloga minimizira da bi se moglo dati i prostora i novca brojnim „nezavisnim“ i „referentnim“ kompanijama koje su zadnjih godina procvjetale na domaćem ekološkom tržištu,
  • Prekršajne kazne koje propisuje zakon su za pojedine prekšaje izuzetno niske, npr. istu kaznu možete dobiti ukoliko potpuno uništite zaštićeno područje i ukoliko propustite da očuvate rubne dijelove oranica kao staništa, dok krivična odgovornost pravnih i fizičkih lica uopšte nije predviđena ovim zakonom. Istovremeno, dodati su bizarni detalji poput već famozne zabrane vožnje biciklima izvan naseljenih područja kojem je jedina namjena izgleda bila da se skrene pažnja javnosti na nebitne detalje.

 

Ipak u zakonu postoje i neki pozitivni elementi, kao što je npr. obaveza da se u roku od dvije godine nakon usvajanja zakona izvrši ponovna kategorizacija područja zaštićenih prije rata, u skladu sa odredbama novog zakona, što bi napokon trebalo eliminisati pravni vakum koji je ostavio praktično nezaštićenim ogromnu većinu prirodnih ljepota ovog dijela Bosne i Hercegovine.


“Eko akcija” je dostavila listu primjedbi Ministarstvu prostornog uređenja i turizma FBiH, ali nažalost, ako je suditi prema odgovoru na pitanje o načinu na koji će sve primjedbe na tekst nacrta zakona biti obrađene (“radna grupa će to pregledati”), kojeg smo dobili od Mehmeda Cere, predstavniku Ministarstva, na javnoj raspravi održanoj 24.5.2012. na Trebeviću, nismo optimisti da će ove dramatične manjkavosti zakona biti ispravljene prije no što zakon bude upućen u Parlament Federacije BiH.

Eko akcija
06/06/2012


Share this