Kompleks Bardača: Prirodno blago pretvoreno u polje kukuruza | Eko akcija

Kompleks Bardača: Prirodno blago pretvoreno u polje kukuruza

Kad u internet pretraživač Google ukucate pojam “Bardača”, prvi podaci o njemu obavijestiće vas da je Močvara Bardača kompleks od 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbas, sjeveroistočno od Banjaluke u blizini grada Srbac. Uz to stoji da je rezervat površine 670 hektara dom za preko 170 različitih vrsta ptica. Ovo mjesto je fascinantno za posmatranje ptica, lovci ga smatraju zabavnim za lov, koji je dozvoljen, za razliku od Hutovog blata u Hercegovini, a dozvoljen je takođe i ribolov, na svih 11 jezera koliko ima ovaj rezervat.

Biljni i životinjski rezervat Bardača kod Srpca do prije nekoliko godina predstavljao je jedinstveno prirodno bogatstvo za Republiku Srpsku i cijelu BiH. Svjetski ramsardski komitet 2007. godine stavio je ovaj rezervat na listu područja od svjetskog značaja, jer je na njegovoj površini živjelo 178 vrsta ptica, a neke od njih su bile jedinstveni endemski primjerci, pa je tako Bardača dobila međunarodnu zaštitu.

Na internet stranici Turističke organizacije RS između ostalog piše da je Bardača “danas područje ostataka jedinstvenog prirodnog fenomena i ljepote pejzaža. Može da privuče populaciju svih starosnih skupina i različitog nivoa obrazovanja, jer može da pruži niz zanimljivih aktivnosti na jednom mjestu. Očuvanost ostataka prirodnog ambijenta i autohtono oblikovane prirode predstavlja zasigurno jednu od najznačajnijih karakteristika turističke ponude Bardače”, navodi se u tekstu o jezerima Bardače.

Podsjetimo da je u martu 2007. godine pomoćnik ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Zdravko Begović javnosti rekao da stavljanje Bardače na listu Svjetskog ramsardskog komiteta “obavezuje predstavnike vlasti i stručnjake da obezbijede zakonske i ekološke uslove zaštite života u ovom rezervatu prirode. U saradnji sa stručnjacima iz raznih oblasti, započeli smo rad na izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, kojim treba da budu definisane sve procedure za zaštitu močvarnog područja Bardače”.

Šest godina poslije, mnogo toga se promijenilo i stvarnost je drugačija od one o kojoj se pričalo u to vrijeme. Danas imamo samo dva jezera, a njih 9 je pretvoreno u privatno poljoprivredno zemljište na kojem se sije kukuruz.

Naime, ekolozi već dugo upozoravaju na alarmantnost situacije u kojoj se nalazi kompleks jezera Bardača. Veliki dio područja je isušen i pretvoren u poljoprivredno zemljište, a sa aspekta prisutnosti vode, vegetacije i životinjskih vrsta, učinjena je nepopravljiva ekološka šteta, upozoravali su prije skoro godinu dana aktivisti iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Lokalno stanovništvo je tokom namjernog isušivanja jezera dojavljivalo o požarima i svemu onome čemu su svjedočili, ali na njihove apele niko od nadležnih nije reagovao. Kao posljedicu imamo polje kukuruza na dnu jezera, koje je u vlasništvu privatne firme Agroimpex.

Podsjetimo da je stručnа osnovа zа uspostаvljаnje Zаštićenog kulturnog pejzаžа „Bаrdаčа-Donjа Dolinа“ izrаđenа 2007. godine, ali akt o njenoj zaštiti još uvijek nije donesen. Zbog nepostojanja statusa zaštićenog područja, nastavilo se sa neodrživim upravljanjem i narušavanjem ekosistema Bardače, te je došlo do opadanja broja vrsta ptica gnjezdarica, kao i migratornih vrsta koje su područje Bardače redovno posjećivale.

Upravo zbog bogatstva biodiverziteta, ovo područje pružalo je mogućnost razvoja održivih djelatnosti kao što su različiti vidovi turizma, koji je mogao i trebao da bude okosnica razvoja Bardače. Prema trenutnom stanju, područje je dobilo potpuno drugačiju namjenu, koja je privatnoj kompaniji isplativija.

PROBLEM NIJE OD JUČE

Dragojla Golub, docentkinja sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci, kaže da je isušivanjem močvarnog kompleksa Bardača nanesena velika šteta, prvenstveno biodiverzitetu močvarnih vodenih staništa.

“Treba imati na umu da zbog specifičnosti ekoloških faktora koji u njima vladaju, močvare predstavljaju jedinstvena i što je naročito značajno, veoma senzitivna staništa za mnogobrojne vrste koje ih naseljavaju i upravo zbog toga često se smatraju centrima diverziteta nekog područja. Ja ne mogu ulaziti u problematiku zašto i kako je vlasnik ribnjaka  odlučio da na uštrb ribnjačke proizvodnje započne sa agrikulturom, u kojoj fazi je sudski proces po pitanju vlasništva nad Bardačom i slično, ali smatram da se morao postići nekakav kompromis održivog gospodarenja datim područjem koji ne bi doveo do devastacije Bardače u mjeri u kojoj je to sada prisutno”, kaže Golubova za portal BUKA.

Naglašava da različiti postupci koji doprinose degradaciji Bardače nisu od juče i da su već godinama na Bardači prisutni sistematska sječa šuma i paljenje obodne ribnjačke vegetacije, što direktno dovodi do uništavanja staništa za mnogobrojne životinjske vrste, a naročito time bivaju pogođene ptice.  

“Takođe,  prisutan je i krivolov, te neadekvatno upravljanje prirodnim vodotocima koji snabdijevaju ribnjak vodom, na primjer fizičko pregrađivanje rječice Mature, kada je korito potpuno presušilo, 2004. godine. Ono što se redovno dešava kada je u pitanju uzgoj ribe jeste ubijanje onih vrsta ptica koje u svojoj ishrani koriste ribu, mada je činjenica da se takve ptice najčešće hrane korovskim vrstama ribe koje su po pravilu manjih dimenzija i koje u ribnjačke bazene dospijevaju iz vodotoka koji ih navodnjavaju. Najnovija dešavanja vezana za isušivanje, nažalost, samo su još jedna u nizu koja doprinose gubitku diverziteta živog svijeta koji je tu nalazio svoje utočište”, ističe docentkinja koja predaje na Studijskom programu za ekologiju i zaštitu životne sredine.

Poručje Bardače je na listi Svjetskog ramsardskog komiteta i Golubova kaže da je tu situacija veoma jasna, jer je država Bosna i Hercegovina, a samim tim i Republika Srpska, zemlja potpisnica Ramsardske konvencije, kojom se obavezala da će raditi na zaštiti močvarnih područja,  a između ostalog i specifične flore i faune koje su za ta staništa vezane. Golubova objašnjava da je država ta koja ima neophodne mehanizme i koja je morala adekvatnije odreagovati na procese devastacije Bardače kao močvarnog područja, bez obzira da li je ono u privatnom vlasništvu ili ne.

Kada je područje Bardače u pitanju, Golubova naglašava da je najprije potrebno ovo područje proglasiti zaštićenim područjem od strane Vlade RS, čime bi se ustanovila njena zakonska zaštita. Zatim bi se, prema njenim riječima, morao imenovati upravljač datog područja, koji bi se maksimalo posvetio kako očuvanju, tako i promovisanju ovog jedinstvenog i vrijednog močvarnog područja.

Nataša Crnković, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, kazala je da se stanje u močvarnom kompleksu Bardača dosta promijenilo u proteklih nekoliko godina i to, nažalost, na gore.

“Nakon što je područje Bardače skoro u potpunosti isušeno, posađeni su kukuruzi, te je zemljište trenutno pripremljeno za proljetnu sjetvu. Područje je skoro u potpunosti uništeno, što predstavlja orgoman gubitak po biodiverzitet na međunarodnom nivou, a istovremeno ukazuje na nesposobnost ili nevolju nadležnih da se izbore sa poteškoćama oko proglašavanja ovog područja zaštićenim, te brige o njemu”, ističe Crnkovićeva za BUKU.

Ona podsjeća sa su iz Centra za životnu sredinu u decembru 2012. godine tražili hitan sastanak sa predstavnicima Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, a sastanak je održan u januaru ove godine, gdje je i dogovoren okvirni plan za zaštitu Bardače. Nadaju se da ovaj put neće proći jednako puno vremena do narednog koraka. Ona dodaje da je nakon sastanka iz marta prošle godine, nadležno ministarstvo za zaštitu prirode uputilo dopis o namjeri pokretanja procedure prethodne zaštite, ali nakon toga nije došlo do pokretanja procedure.

DRASTIČNO JE SMANJEN BROJ PTICA

Crnkovićeva objašnjava da je trenutno u toku procedura pripreme proglašenja prethodne zaštite, za šta smatraju da će kratkoročno smanjiti uništavanje, a dugoročno otvoriti mogućnosti ka rehabilitaciji Bardače. Centar za životu sredinu je u timu koji priprema potrebne dokumente i plan za zaštitu, što predstavlja pozitivan i po njima neophodan korak uključivanja predstavnika civilnog sektora koji aktivno rade na polju zaštite prirode.

“Kada su u pitanju posljedice, ono što je evidentno i golim okom vidljivo, a i što su članovi Centra za životnu sredinu terenskim obilascima utvrdili, je drastično smanjen broj ptica, a o ostalim močvarnim vrstama je suvišno uopšte komentarisati, zato što riba, vodozemaca, gmizavaca, te močvarnih biljaka skoro uopšte nema, jer su ribnjaci isušeni”, kaže ona i dodaje da je dosta faktora doprinijelo ovome što se trenutno dešava sa Bardačom, te da nam to može poslužiti kao indikator stanja zaštite prirode u našoj državi. Kako kaže Crnkovićeva, nebriga nadležnih, te nedovoljno interesovanje šire javnosti neki su od glavnih razloga za takvu situaciju.

Bojan Kecman, portparol Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, rekao je za BUKU da ovo ministarstvo ne posjeduje dokumentaciju koja dokazuje vlasništvo preduzeća „Agroimpeks“ d.o.o. Banjaluka nad Bardačom, ali i da ne mogu da komentarišu šta ovo ministarstvo radi da bi se područje Bardače zaštitilo od daljnjeg narušavanja, jer to nije u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS rekli su nam da su pokrenuli postupak proglašenja prethodne zaštite područja Bardača – Donja Dolina u skladu sa članom 37. Zakona o zaštiti prirode.

“Na osnovu izvještaja Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa o uočenoj devastaciji područja Bardače, ovo ministarstvo je tražilo od Inspektorata Republike Srpske hitan izlazak nadležnih inspekcija i preduzimanje mjera u okviru zakonom utvrđenih nadležnosti. Formirana je i radna grupa sa zadatkom da pripremi dokument – stručno mišljenje na osnovu koga će biti definisan obuhvat zaštićenog područja, režimi zaštite, upravljač, te način finansiranja budućeg zaštićenog područja”, kazali su za BUKU iz ovog ministarstva.

Istakli su da će inspekcijske službe u okviru svojih nadležnosti  kontrolisati stanje na terenu  i preduzimati odgovarajuće mjere.

OBNAVLJANJE BARDAČE?

Nataša Crnković objašnjava da bi se Močvara Bardača mogla relativno brzo obnoviti ukoliko bi se vratila voda, te ribnjaci ponovo stavili u funkciju, jer takav tip staništa ima visok stepen regeneracije.

“Nadamo se da nadležni neće još mnogo čekati, te da će konačno zaustaviti devastaciju ovog izuzetno važnog močvarnog područja, da će proglasiti prethodnu zaštitu i izraditi plan upravljanja. Neophodno je da se dođe do konsenzusa oko imenovanja upravljača, te da budućem upravljaču na raspolaganju bude finansijska i institucionalna podrška kako bi se izgradili kapaciteti adekvatni da odgovore na izazove održivog upravljanja ovim područjem. Uključivanjem i angažmanom relevantnih institucija i zainteresovanih strana bi se stvorili preduslovi za adekvatnu brigu i upravljanje područjem Bardače”, rekla je Crnkovićeva za naš portal.

Dragojla Golub ističe da bi, u slučaju obnavljanja ribnjačke proizvodnje, odnosno formiranja vodenih tijela koja su tu prije postojala, relativno brzo došlo do obnavljanja biocenoza koje naseljavaju vodu, fito i zooplankton, betnoske zajednice i slično, kao i makrofitske vegetacije samih ribnjaka koji su, između ostalog, važni kao mjesta za ishranu, gniježđenje i odmaranje  ptica.

“S druge strane, posječena šuma ne može se obnoviti duži vremenski period, a treba naglasiti da eliminisanje šumskog pokrivača, što se na Bardači dešava duži niz godina, doprinosi eroziji okolnog zemljišta, te smanjuje diverzitet kako biljnih, tako i životinjskih vrsta koje su svojim načinom života vezani za šumska staništa. Takođe, treba imati na umu da gajenje poljoprivrednih kultura, u ovom slučaju kukuruza, u današnje vrijeme podrazumijeva upotrebu različitih vrsta pesticida kao i vještačkih đubriva. U tom slučaju, vjerovatno je da ostaci pomenutih materija bivaju akumulirani u zemljištu i da bi pri ponovnom punjenju bazena vodom dospjeli u lance ishrane pa i do krajnjih konzumenata kao što su ribe, odnosno ptice koje se njima hrane, a na kraju krajeva i do čovjeka koji takve ribe koristi u ishrani”, objašnjava docentkinja Golub.

Jezero nakon isušivanja

Do završetka ovog teksta, pokušavali smo stupiti u kontakt sa Nikolom Vukelićem, direktorom firme Agroimpex, međutim on se nije javljao na naše pozive.

Slučaj Bardača pokazuje nemoć pojedinaca, opština, entiteta i države da očuva prirodno blago. Bardača je nešto što smo mi dobili u naslijeđe od same prirode, ali i od generacija prije nas, a naša dužnost je bila samo da to blago sačuvamo za buduće naraštaje, no ova generacija u tome nije uspjela. Kao podsjetnik na taj neuspjeh ostaje nam polje kukuruza na nekadašnjem prekrasnom području močvarnog kompleksa Bardače.

 

Maja Isović


22/02/2013 http://www.6yka.com


Share this