Čatići – BH Černobil: Alarmantna razina ekološkog zagađenja

Stupanj ekološkog zagađenja u ovoj MZ kakanjske općine dosegao je razinu koja opasno prijeti zdravlju građana i njihovom daljnjem opstanku u ovome nekada lijepom selu na putu između Kaknja i Kraljeve Sutjeske. Ono što najviše zabrinjava jest posvemašnja nebriga zagađivača te općinske vlasti. No, prema posljednjim ogorčenim reakcijama samih mještana, čini se da im je dozlogrdilo te da će napokon stvar uzeti u svoje ruke.

U Čatićima se, nekoliko stotina metara zračne linije od najgušće naseljenih dijelova mjesta, već 50 godina nalazi Termoelektrana koja svakodnevno sagorijeva tone ugljena. Koliki su cijenu u zdravlju platili Čatićani da bi ovaj energetski gigant već pola stoljeća proizvodio električnu energije, nitko točno ne zna. Ona je zasiguno enormna jer Čatićani 50 zadnjih godina žive s Termoelektranom u najbližem susjedstvu. To znači da su buka, prašina, ugljen, dim koji nastaje izgaranjem tona i tona ugljena u Termoelektrani, zagađenja zraka, uništeni vrtovi i voćnjaci i njive, Čatićanima svakodnevnica i tako već pola stoljeća.

Prije 20-ak godina Termoelektrana je odlučila Čatićanima doći još bliže pa je tik iznad sela, na zaravni iznad prvih kuća, iznad dijela sela koje se popularno naziva Nevjestino selo, na otvorenoj površini podignuto golemo odlagalište ugljena – tzv. depo, kapaciteta nevjerojatnih 100.000 tona. Odatle se pokretnom trakom, koja uz veliku buku prolazi između kuća i Čatićanima iznad glava, ugljen prevozi do Termoelektrane.
Ova se deponija ugljena može nazvati i divljom jer ne poštuje standarde o odlaganju ugljena na otvorenom. Od njenog prvog dana mještani Čatića, ionako željni čišćeg zraka, prisiljeni su svakodnevno udisati ugljenu prašinu. Pri tome, Termoelektrana Čatići (koja se nalazi u Čatićima a ne u Kaknju što bi se iz njenog službenog naziva dalo naslutiti) u posljednjih 20-tak godina od kada postoji deponija, ovdje nije uložilo niti feninga u zaštitu života ljudi koji tu žive
.

Planine uskladištenog uglja s kojih i najmanji vjetar svakodnevno raspršuje oblake ugljene prašine po Čatićima svoj posao uništavanje zdravlja i života Čatićana nastavljaju nesmiljenom žestinom. Oni koji žive samo par koraka od deponije doslovno doživljavaju da im ugljena prašina pada za vrat danju ali i noću kada pod okriljem mraka deponija i transportna traka pojačavaju svoj rad. O karcinomima kod mještana Čatića (i šire kakanjske općine) se i ne govori premda je primjetno da je rak najčešći uzrok smrtnosti u Čatićima.

Razumljivo je stoga da se Čatićani, uz ovakve nehumane uvjete življenja te uz nebrigu Termoelektrane i općinske vlasti u Kaknju, osjećaju kao mještani Černobilja. No čini se da je i njihovom strpljenju došao kraj. 




04/03/2010 www.kraljeva-sutjeska.com


Share this