recikliranje otpada

Krokodilske suze odgovornih za otpad u Sarajevu

Umjesto da porade na recikliranju otpada u Sarajevu, što bi dovelo do dramatičnog smanjenja potrebnog prostora za odlaganje otpada na postojećoj deponiji, nadležni razmišljaju samo o tome kako da i dalje povećavaju prostor deponije, za skupe novce. Do kada?


Zabrana plastičnih vrećica - Je li i u Hrvatskoj odzvonilo zagađivačima?

Svjetska potrošnja plastičnih vrećica na godinu doseže između 500 milijardi i bilijun komada. Samo se u SAD-u godišnje koristi 100 milijardi vrećica, za što je potrebno 12 milijuna barela nafte. Plastične vrećice “krive” su za smrt tisuća ptica, kornjača i morskih sisavaca koji svake godine uginu nakon što ih pojedu ili se u njima uguše.


U Zenici je održana Međunarodna konferencija "Upravljanje opasnim i neopasnim otpadom u regiji"

U Zenici je održana međunarodna konferencija o otpadu u organizaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Nadajmo se da su učesnici konferencije mogli obići i obale obližnjih rijeka, koje su nakon zadnjih poplava pretvorene u prave deponije, pa da tako steknu uvid u jedinstveni bh. model odlaganja otpada.


Čudo iz Tešnja

Dok smeće iz većine naselja Bosne i Hercegovine završava u rijekama i divljim deponijama, dok u Sarajevu neslavno propada ko zna koji pokušaj recikliranja u zadnjih 15 godina, u Tešnju su pokazali da se uz malo dobre volje može i drugačije: U akciji učenika nekoliko tešanjskih osnovnih škola prikupljeno je nekoliko desetina hiljada plastičnih flaša koje su zatim odvezene u pogon za recikliranje "Omorika" kod Doboja.

BiH pretrpana ambalažnim otpadom!!!

SARAJEVO - BiH je pretrpana ambalažnim otpadom, ali nema izgleda da bi u skorije vrijeme mogli biti uspostavljeni adekvatni pogoni za njegovu reciklažu.


Promocija pilot projekta “Primarna selekcija ambalažnog otpada iz komunalnog čvrstog otpada na teritoriji općine Gračanica"

Udruženje Bihpak je, u saradnji sa načelnikom općine Gračanica, gosp. Nusretom Helićem i udruženjem Eko Oaza, u petak, 13. 11. 2009. godine u Bosanskom kulturnom centru organizovalo medijsku promociju pilot projekta “Primarna selekcija ambalažnog otpada iz komunalnog čvrstog otpada na teritoriji općine Gračanica''.


Mjesečno recikliraju 500 tona PET ambalaže

DOBOJ - U postrojenju Fabrike za reciklažu "Omorika" u Johovcu, kod Doboja, jedinoj fabrici ovog tipa na prostoru BiH, mjesečno bude reciklirano 500 tona PET ambalaže.

U ovoj fabrici je zaposleno dvadesetak radnika na poslovima prerade plastičnih boca zapremine od 0,33 do pet litara.

Fabrika ambalažu otkupljuje od građana, komunalnih preduzeća i firmi iz BiH, od Sarajeva, Gračanice i Tuzle, do Bijeljine, Prijedora i Gradiške.

"Dosadašnji otkup je bio izuzetno dobar, otkupna cijena je od 200 KM do 430 KM po toni, sve zavisi da li je ambalaža u bojama, mješavina ili čista, transparentna", navodi Mladen Damjanović, rukovodilac pogona u Johovcu.

Osim što vrši reciklažu korištene PET ambalaže, fabrika od prerađenog materijala proizvodi novu ambalažu.

"Mi dobijamo baliranu rinfuznu PET amabalažu koju stavljamo na traku i ona ide preko separatora na mlin, na pretpranje, pranje i od tog čistog materijala dobijamo fleks koji ide na drugu mašinu, na topljenje, zatim na duvaljku i dobijamo ambalažu koja se koristi za vodu, sokove, pivo", objašnjava Damjanović.

Rad fabričkih postrojenja za recikliranje podržavaju NVO koje se bave ekologijom, istučući kako bi reciklaži trebalo da bude posvećena veća pažnja u BiH.

Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja građana "ToPeeR", kaže da oni planiraju uključiti se u akciju prikupljanja plastične ambalaže.

"Mislim da bi trebalo što više pogona za recikliranje, ne samo plastike, nego i motornog ulja, akumulatora. BiH bi se mogla izvući iz ekonomske krize ako bi pametno upravljala otpadom. Finansijska dobit bi bila velika ako bismo znali reciklirati sve ono što danas zovemo otpadom", kaže Šešlija.

Dragan Savić, predsjednik Udruženja građana "Priroda", smatra da je sve što se iz oblasti ekologije radi na području dobojske opštine korisno i dobro.

On ističe da će posjetiti pogon za reciklažu PET ambalaže i Upravi predložiti akciju za čišću sredinu u kojoj bi učestvovali svi koji se bave ekologijom.


Bacaju smeće gdje stignu

Da su bh. građani nedovoljno ekološki osviješćeni govori podatak da iz dana u dan u blizini brojnih domaćinstava, pogotovo u ruralnim naseljima, "niču" divlje deponije s otpacima.

Nadležni kažu da čine sve kako bi smeće bilo blagovremeno odvezeno na, za to predviđena mjesta, ali priznaju da to nije nimalo lak zadatak jer je mnogo onih koji umjesto u kontejnere vreće s otpacima bacaju pored puta ili u šumu.

To se, kažu u komunalnim preduzećima, najviše odnosi na ruralna naselja, gdje nije organizovano odvoženje smeća pa svako otpad odlaže tamo gdje mu je najlakše.

Prošle sedmice su pripadnici LOT-tima međunarodnih vojnih snaga u BiH, tokom redovnog obilaska terena, na području opštine Livno otkrili dvije lokacije u kojima su bačene uginule ovce i medicinski otpad.

Pripadnici EUFOR-a su o tome obavijestili lokalnu policiju i kantonalnu inspekciju, te je izlaskom na lice mjesta utvrđeno da se pored lokalnog puta Lištani - Lusnić nalazi nekoliko uginulih ovaca, a na lokalitetu Orlovača u gradskoj zoni nekoliko kanti raznog medicinskog otpada.

Kantonalna veterinarska inspekcija je uzela uzorke zbog laboratorijske analize, a policija vodi istragu otkrivanja odgovornih za ta dva ekološka incidenta.

Advija Đonlić, diplomirani inženjer zaštite na radu i zaštite životne sredine i stručni saradnik za zaštitu ekologije u Centru za ekologiju i energiju iz Tuzle, kaže kako nam, da bismo našu zemlju očuvali što čistijom, treba samo motiv.

"Nismo mi ništa 'gluplji', nemarniji, ni tvrdoglaviji od drugih naroda. Narod kod nas je po ko zna koji put dokazao da je 'bistar' pa da se može i edukovati. Samo nam treba motiv. Treba država da 'stane na noge', da se zakon primjenjuje, da se kažnjava. Edukacija je potrebna i mora biti prvi korak, inače se postiže kontraefekat", ocjenjuje Đonlićeva.

Ekološka neosvještenost: Nadležni za evidentiranje i uklanjanje divljih deponija u bh. gradovima kažu da čine sve kako bi smanjili zagađenje urbanih i ruralnih površina, ali da to nije lako jer je dosta nedovoljno ekološki osviješćenih građana.

U Komunalnom preduzeću "Rad" u Sarajevu kažu da do sada nisu imali većih problema s odlaganjem otpada mimo sanitarne gradske deponije.

"Na području Kantona Sarajevo u perifernom dijelu nailazimo na manje ili veće gomile otpada koje uklanjamo, ali toga nije mnogo. Kafilerija je zadužena za odlaganje ostataka od uginulih životinja, tako da se zaista ne dešava često da nailazimo na uginule životinje", objašnjava Ahmed Đipo, portparol "Rada".

U većini naselja širom BiH problem predstavlja bacanje otpada po liticama na periferiji, gdje ne postoje uslovi da ti lokaliteti budu očišćeni od smeća. Takođe, nesavjesni mještani smeće bacaju i u rijeke.

Na području opštine Mrkonjić Grad do sada je nađeno više od 60 divljih deponija, na koje se, kako kaže Mirko Vasić, tehnički direktor u Komunalnom preduzeću Mrkonjić Grad, odlaže apsolutno sve i svašta.

"Ima ih svugdje, u dolinama, naseljenim i nenaseljenim mjestima, pored rijeka, u šumama. Čak je i gradska deponija Mrkonjić Grada jako neuređena. Tu donosi smeće ko god stigne, od kafilerija, koje odlažu uginule životinje, do građevinskog otpada i paljevina, što je zaista veliki problem. Otpad se odlaže na jako mnogo lokacija i u nekontrolisanim količinama", objašnjava Vasić.

Vasić ističe da se građani često javljaju Komunalnoj policiji te ih obavještavaju da je potrebno ukloniti otpad s nekih lokaliteta.

"Radili smo projekte za uklanjanje tih divljih deponija i za sanaciju centralne deponije, ali je za to potrebno na stotine hiljada KM", kaže Vasić.

Deponije u selima: Otpad iz Kozarske Dubice prevozi se na centralnu deponiju u Prijedor.

Nadležni u Kozarskoj Dubici kažu da imaju probleme s kabastim, velikim otpadom, poput namještaja.

"Što se tiče područja grada, to držimo pod kontrolom. Imamo desetak manjih divljih deponija u ruralnom području i mi ih držimo pod nadzorom onoliko koliko je to moguće. Mi smo ih evidentirali, vodimo računa i obilazimo ih skoro svakodnevno kako se ne bi širile, a kada će biti njihovo čišćenje, zavisi od novčanih sredstava", kaže Slobodan Pralica, načelnik Komunalne policije u Kozarskoj Dubici.

Dodaje da građani najčešće nekontrolisano odlažu otpad na perifernim dijelovima grada, na napuštenim imanjima gdje nema vlasnika, te u šumama i uz lokalne puteve. Ističe da nesavjesnih građana ima, ali se nadležni bore koliko mogu da bude kontrolisano odlaganje otpada.

Pralica navodi da osim kućnog otpada, građani na divlje deponije najčešće odlažu piljevinu od drva, građevinski materijal od porušenih objekata, kao i plastičnu ambalažu.

Kese pored puta: U opštini Kneževo/Skender Vakuf kažu da nemaju problema sa divljim deponijama, ali i da ima nesavjesnih građana koji kese s kućnim otpadom ostavljaju pored puta.

Miladin Đuranović, načelnik Komunalne policije u tom gradu, kaže da stanovnici BiH nisu dovoljno ekološki osviješćeni, a kao dokaz za to navodi regionalni put Kneževo/Skender Vakuf - Banjaluka, gdje prolaznici u šumu pored puta bacaju kese sa smećem.

Zahvalna situacija, kada je u pitanju odlaganje otpada, nije ni u opštini Jajce.

"Imamo općinsku deponiju koja nije u skladu s propisima. Najbolje bi bilo da se odredi regionalna deponija, a postojeća zatvori. Međutim, rješenja za ovaj problem nema ni na vidiku", kažu u toj opštini, dodajući da postojeća deponija nema čak ni upotrebnu dozvolu.

U Komunalnoj inspekciji opštine Jajce dodaju da iz postojeće deponije izbijaju neugodni mirisi i da je ona smještena u gusto naseljenom dijelu opštine, a najbliža kuća od nje nije udaljena ni 100 metara.

Problem ruralnog dijela te opštine ogleda se u tome što građani sami odlažu otpad "tamo gdje prije stignu", a stanovnici opštine Jajce bacaju čak i ostatke uginulih životinja.

Otpaci i u šumama: Radenko Banjac, tehnički direktor Šumskog gazdinstva Ribnik, kaže da se na teritoriji tog šumskog gazdinstva trude očistiti divlje deponije.

"Bilo ih je zaista mnogo i mi radimo na njihovom uklanjanju. Dio smo otklonili, a preostale veće smo obilježili. Dešava se da uz šumski put pronađemo vreću sa smećem, a već desetak metara od nje drugu vreću", kaže Banjac.

Pozitivan primjer uređenja deponije jeste onaj u Ramićima kod Banjaluke.

Draženko Bjelić, tehnički direktor regionalne deponije u Ramićima, na kojoj je završena prva faza uređenja, kaže da je u sklopu nje, između ostalog, premješteno oko 360.000 metara kubnih starog otpada, prekriven otpad, probijen kanjon kroz centralni dio deponije, te postavljen kolektor za odvođenje oborinskih voda.

On kaže da je u okviru tog projekta izvršeno i uklanjanje izvjesnog broja deponija.

"U Banjaluci više nema divljih deponija koje godinama traju, već ih Komunalno preduzeće 'Čistoća' za desetak dana odstrani", kaže Bjelić.

Problem u BiH je i taj što u brojnim gradovima ne postoje kontejneri za selektivno odlaganje otpada.

Loši uslovi za recikliranje: Međutim, iako u nekim bh. gradovima imaju takvi kontejneri, u BiH je skoro nikakva mogućnost za njegovu preradu.

"Mislim da se papir može reciklirati u Maglaju, a ostalo izvozimo. Izraženi su problemi kod preduzeća koja odvajaju otpad jer ne znaju šta će s njim, pogotovo sad, kad je ova kriza. Niko neće da ga otkupljuje", kaže Bjelić.

On dodaje da je problematika na deponijama manje izražena u Banjaluci, Prijedoru i Bijeljini, dok u drugim opštinama u RS nije zahvalna situacija.

Đonlićeva iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle kaže da su stanovnici tog grada uglavnom upoznati s ekološkim problemima u svijetu, pa i kod nas.

Dodaje da su u tom gradu spremni za odvajanje otpada, te da se iskreno nadaju da će se takav otpad i reciklirati.

"U suštini, grad je čist, nema nagomilavanja otpada ni u jednom dijelu grada niti oko kontejnera jer se redovno odvozi. Ali, kada se odmakne od grada, već imamo drugačiju sliku. Zato bi se moralo raditi i na edukaciji ruralnog stanovništva", tvrdi Đonlićeva.

Ona ukazuje na činjenicu da ne postoji tržište za materijale od stakla.

"Moja bolna tačka je još i staklo, za koje nemamo ovdje tržište, a koje se toliko nagomilava i samo baca na gradsku deponiju. Ideja o sanitarnoj deponiji u blizini Tuzle, na Lukavcu me 'ponijela' i napisala sam projekat u vezi s tim, ali ništa od toga. Neće biti deponije, a silne pare su potrošene", kaže Đonlićeva.


Skladišta puna opasnog otpada

U BiH ne postoji pogon za obradu elektronskog otpada kojeg je u našoj zemlji, prema nekim procjenama, oko 16.000 tona godišnje. Odnosno, četiri kilograma po glavi stanovnika. Ahmed Đipa, glasnogovornik sarajevskog Komunalnog preduzeća "Rad", kaže da velike količine ovog otpada koji je izrazito štetan po ljudsko zdravlje završe u kontejnerima.

S druge strane, Zijada Krvavac, pomoćnica ministra za zaštitu okoliša KS, tvrdi da se elektronski otpad ne odlaže na deponije komunalnog otpada, a da se prethodno ne izvrši odvajanje njegovih opasnih dijelova.

Posebna odlagališta

- Kod nas ne postoje posebna odlagališta za elektronski otpad niti postrojenja za njegovo zbrinjavanje koje je veoma skupo. I kada se prikupi, potrebno ga je razdvojiti na opasne i neopasne dijelove. Za opasne dijelove tog otpada, izvoz je, za sada, jedini zakonom prihvatljiv način - kaže Krvavac.

Ona dodaje da prema definiciji postoji električni i elektronski otpad. U električni spada sve što ima utikač, bateriju ili akumulatore, a u elektronski računarska oprema, mobiteli, telefoni.

- U Zakonu o upravljanju otpadom nije posebno naglašen način postupanja s elektronskim otpadom. Potrebno je na entitetskom nivou donijeti poseban pravilnik kojim bi se obavezali proizvođači ove vrste otpada na koji način bi vršili njegovo zbrinjavanje - ističe Krvavac.

U KS nema firmi koje imaju dozvolu da se bave skupljanjem ovog otpada, dok u TK postoje dvije firme koje se, između ostalog, bave i ovom vrstom posla.

Velike količine

"Kemis BiH" je firma iz Lukavca koja prikuplja opasni elektronski otpad i izvozi ga u Austriju i Njemačku. Tamo se jedan dio tog otpada spaljuje, a ostatak reciklira. Firma postoji već godinu dana ali još ni kilogram ovog otpada nije izvezla iako je prikupila već oko šest tona. Maid Hadžimujić, direktor ove firme, kaže da je za izvoz ovih opasnih materija potrebno ih prikupiti 20 tona.

- Sav do sada prikupljeni elektronski otpad držimo u našem skladištu jer niko neće primiti količinu manju od 20 tona - kaže Hadžimujić.

Druga tuzlanska firma koja prikuplja elektronski otpad je "Sid Mil". Njen direktor, Nedžad Bekrić, tvrdi da je opao interes stranih zemalja za opasnim otpadom te da se zahtijevaju zaista velike količine kako bi se on mogao izvesti van BiH.

- Trenutno imamo veoma male količine tih opasnih materija tako da i ne izvozimo. Imamo oko 200 monitora i 500 kilograma elektronskog otpada. Monitori spadaju u opasne materije i oni se spaljuju - kaže Bekrić.


Recikliranje "samo" 10 posto otpada

U situaciji kada niti jedna gradska sredina u BiH ne uspijeva reciklirati čak ni jedan procenat otpada, dok mnoge gradske, a pogotovo seoske sredine u BiH uopšte nemaju sistem prikupljanja i odlaganja otpada, priča iz susjedne Hrvatske izgleda kao nedostižni san. 


Ekološka scena možda je najživlji dio nevladinog sektora u Hrvatskoj. «Zelena akcija» je najveća ekološka udruga u Hrvatskoj, a jedno od pitanja kojima se najviše bave je – zbrinjavanje otpada.
Dosta toga je napravljeno, ali mnogo toga je još ostalo za napraviti, ocjena je iz prošlogodišnjeg izvješća Europske komisije o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, a to je ocjena s kojom se slaže i većina ekoloških aktivista. Za naš radio govori predsjednik «Zelene akcije» Tomislav Tomašević:

«Do sada je sanirano ili zatvoreno samo 28 od 234 legalna odlagališta otpada i 217 od 512 ilegalnih odlagališta otpada. Znači, što se tiče legalnih, imamo još osam puta toliko posla, a što se tiče ilegalnih, imamo još duplo toliko. Imamo 160 000 kontejnera za miješani otpad, a samo 40.000 kontejnera za sortirani otpad. Znači, omjer je 4:1 u korist kontejnera za miješani otpad, a trebalo bi biti obrnuto. A jedan od najbitnijih podataka je da Hrvatska reciklira samo 10 posto svog otpada, što se može usporediti sa nekim zemljama Evropske unije, medjutim prosjek EU je 27 posto.»
Aktivist «Zelene akcije» i voditelj programa otpada Marijan Galović, za naš radio objašnjava što konkretno znači selektivno prikupljanje otpada od vrata do vrata:

«To znači da kraj svake kante za miješani otpad mora stajati jedna kanta za recikliranje. U prvoj fazi neka to budu laki reciklirajući materijali, koji se kasnije, na nekakvoj traci u industrijskom postrojenju, mogu razdvojiti. U sljedećoj fazi bi to bilo i dodavanje kontejnera za mokri otpad, odnosno za biološki razgradivi otpad, koji se sa izgradnjom nove kompostane može pravilno tretirati i vratiti u zemlju.»

 Cijena izvoza i pohranjivanja opasnog otpada negdje gdje za to postoje uvjeti – primjerice u Njemačku – je 500 do 700 eura po toni otpada. Možda je to razlog što ni nakon četiri godine nije sanirano nekoliko stotina tona opasnog pepela nakon požara u kojem je u potpunosti izgorjela spalionica opasnog otpada na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac, podsjeća Tomislav Tomašević:
«Otpad na Jakuševcu je još uvijek neadekvatno zbrinut, iako je riječ o opasnom otpadu, koji bi prema zakonu trebao biti izvezen u adekvatno skladište, primjerice u Njemačku, gdje za to postoje uvjeti. Tu se grad Zagreb spori sa jednom tvrtkom. Medjutim, pošto je prošlo već četiri godine od požara, u takvim situacijama zakon jasno definira odgovornost ministarstva da otpad zbrine, a zatim da isporuči račun onome ko se kasnije u sudskom sporu, koji će ko zna koliko dugo trajati, pokaže odgovornim.»
Zlatko Milanović u zagrebačkim javnim službama zastupa ZGOS – Zbrinjavanje gradskog otpada. Zagrebačko odlagalište otpada Jakuševac monstrum je koji je saniran, ali i dalje se radi o brdu visokom preko 50 metara, a ispod travnatog pokrova nalazi se preko 10 milijuna tona smeća. Građevinski otpad bio je upotrebljen za saniranje samog Jakuševca, na odlagalištu radi kompostana, a Milanović za naš radio kaže kako su od smeća uspjeli dobiti i upotrebljivu energiju:

«Na samom odlagalištu, pošto tu odlažemo neobradjeni otpad, dobivamo otprilike dva megavata električne energije odnosno odlagališnog plina. Odlažemo neobradjeni otpad, koji se onda ravnomjerno razgradjuje i pretvara u deponijski plin, koji mi zovemo odlagališni plin, od kojeg onda proizvodimo struju za otprilike 800 ljudi.»

 Gradske vlasti problem otpada u Zagrebu planiraju riješiti spalionicom. Zlatko Milanović:

«Moje je mišljenje da ono što rade razvijeni i veliki trebamo raditi i mi. Oni u ovom trenutku rade spalionice. Spalionica mora prestati sa radom za 15-20 godina i pretvoriti se u sustav reciklaže. Ali danas je spalionica bolje rješenje od odlagališta.»

Ekolozi su oštro protiv. Aktivist «Zelene akcije» Marijan Galović:

«Spalionica je najskuplje, najštetnije i ekološki najneprihvatljivije rješenje, za okoliš, za životnje i za gradjane, općenito za sve.»


Prikupi sadržaj